Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


28.09.2016.

.

Jesen polahko ali sigurno usunjava se pod kozu i u stanove. Ujutro hladan i svjez vazduh dopire do nozdrva a posle podne ubi neka toplina da ono sto si ponio ujutro da ti ne bude hladno nosic po rukama i samo ti smeta. To je jedini period kada ne volim jesen ako izuzmemo mokre ulice i pljuskove kise. Ali opet se natjeram da setam i udisem mirise, posmatram krosnje drveca onako na izmaglici snage cr peci poslednje tople zrake sunca. I gledam kako svijet prolazi. A ja stojim i posmatram. Toliko zelje i motiva u meni ima, a toliko lijenosti da se to sve realizuje. Toliko sam puna elana i poletila bih svakog casa cini mi se, ali ipak ostajem prizemljena i trazim neku svoju oazu mira. Kad kad ceznem za pojedinim stvarima iako ih pred nosom imam, kako da shvatim to poglavlje zivota? Kako da protumacim godine unazad koje me tiste i odagnam svakojake misli? Obukla bih zuti kaput (koji nemam), obula bih maslinaste cizme (koje takodjer nemam) i obisla bih svijet sa nekim drecavim salom da to sve upotpuni i da vedru sliku mene svijetu koji me posmatra, a da ne znam zbog cega. Ali bih to uradila, i sve su prilike da ipak hocu.. I tako..

Koraci do sna!!
<< 09/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
254689

Powered by Blogger.ba