Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


27.10.2016.

Pukla!

Za divno cudo pocela sam da volim jesen. Nekako me inspirise sarenilo i ti poslednji izdisaji sunca. Nekako sam i sretna a i sjetna. I po ko zna koji put kazem sama sebi da mi nece pokvariti dan djete koje place od ranog jutra (05:30) u stanu iznad mene. Zaista se pitam sta se desava sa tim djetetom pa svaki dan place toliko? Sta mu rade ti roditelji nikako mi nije jasno.? Mislila sam da ide u vrtic pa da place svaki put kada treba krenuti tamo, ali ne ide se u vrtic vikendom a tada je cini mi se jos zesci i intenzivniji plac. Obicno subotu uvece provedem sa drustvom i legnem da spavam tek pred zoru, ali tada nastupa na snagu to dijete pa sam kupila cepove za usi koji mi na zalost nisu bili dugog vijeka i od pomoci jer to je toliko glasno da ni cepovi ne pomazu (ili ja imam previse lagan san, a bice da je to). Kako god, ne mogu vise... Treba mi sna ljudi dragi, izgledam kao iscrpljeni zombi sa podocnjacima do poda a u isto vrijeme mi je toliko zao tog djeteta da se prekorim svaki put kada dodjem na ideju da porazgovaram sa komsinicom i skrenem joj paznju na to. Jasno mi je da djete ne moze da prestane plakati, i da mu se nekada ne moze dokazati ali ljudi dragi vi niste svjesni kakve teske rijeci izlaze iz majcinih usta. Pa ta zena treba da ostane bez tog djeteta, nije ni cudno zasto djete uvijek place. Da sam ja imala takvu majku vjerovatno bih pomislila da je vjestica kao iz crtanih filmova koje sam tada gledala.. Bilo kako bilo, meni je vise pun kofer nje i njenih rijeci, djecijeg placa, lupanja iznad glave, lomljenja serpi, udaranja od radijatore i sta sve ne...

Koraci do sna!!
<< 10/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
193295

Powered by Blogger.ba