Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


24.11.2016.

Placi picka ti materina, kad nemas pametnijeg posla!

I tako. Sve nekako prolazi pored tebe i tek kada prodje, dotakne te tek da ti da do znanja da je proslo i da se vratiti nece. Tek da te ostavi u dubokom razmisljanju i sa punom glavom pitanja. Prodje tek da se ne vrati, ali te natjera da shvatis. Natjera te da razmisljas i da se po ko zna koji put zapitas o svemu. Toliko tuge, a toliko srece u danasnjem danu. Toliko suza i toliko uspomena. Toliko nadanja i prizeljkivanja i toliko nista od toga. Tuzno. Kazu da nekada fizicko odsustvo moze jako da nedostaje, a ja kazem da mentalno prisutstvo moze mnogo da boli. I cudno da boli, svakako. Na kozi sam osjetila nedostajanje, ali ne tako cesto ovo kao danas. Dva razloga za srecu, dva razloga za tugu. Sta reci? Zivot ide dalje i zi vi ga. Jeste, kao da je to tek tako izvodljivo i prihvatljivo. Ali sta da radis, mora biti, jebes ga. Danas je i mojoj mami rodjendan. Sva sretna sam je nazvala i cestitala joj pa sam sva nesretna nakon spustene slusalice uronila u suze. Po ne znam koji put danas. Boli saznanje da je ne mogu viditi, zagrliti i radovati se sa njom. Boli cinjenica da su oni sada svi porodicno na okupu i da uzivaju u porodicnoj idili kakva se zaista rijetko vidja. Moja porodica je specificna. Mnogo drze do kulture i porodice i svaki, makar i bezazlen razlog imali, postane im alibi da bi se okupili i proslavili. I to mi nedostaje. Mnogo. Kako vrijeme prolazi i kako se prilagodjavam i navikavam na drugu kulturu, tek zaista vidim koliko je nasa kultura vazna i koliko znaci. Ali, bez obzira na to, tuzan uzdah mi se iskrade iz gru di kada sam shvatila cinjenicu, da iako sjede svi zajedno, nekako su nasli vremena da mi lajkaju fotografiju koju sam objavila na fb. Pa se zapitam, cemu ovaj svijet ide? Pa zar da i oni, vjeciti protivnici napredne tehnologije i udaljavanja rodbinskih odnosa, sjede jedan pored drugog i drze telefone u rukama.? Barem mi takvu sliku stvaraju u glavi. Tuzno. Sta reci a ne zaplakati, ponovo..

Koraci do sna!!
<< 11/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
181013

Powered by Blogger.ba