Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


15.11.2017.

..

Nakon toliko vremena sam usla ponovo na blog i ne znam da se snadjem. Toliko toga je ostalo nedovrseno. Ne znam odakle da krenem. U istom trenutku mi se citaju stari postovi, pise novi ili citaju novi postovi sto starih ili novih korisnika. A oko srca toplo. Prija osjecaj da sam ponovo tu, makar i na kratko jer znam da necu se zadrzavati duze jer proslo me.. Kazu kada je covjek sretan nema potrebu da pise nego nekako svu tu srecu i zadovoljstvo cuva za sebe. Nisam vjerovala u to, sada znam da je tako. Nekako sam ljubomorno prigrlila sve to sto imam i volim da mi se ne da djeliti ni sa kim. A imala bih podjeliti sto sta. A opet, sa druge strane.. toliko toga se desilo na ovom bloggu, toliko uspomena i poznanstava koja i danas traju. Ne mogu da kazem da mi nije znacilo i prijalo. Ma prija jos uvijek nego eto.. Zivot nas odvede gdje on misli da treba i zada nova poznanstva, novi zivot i snalazi se. Nekad nemas vremena, odrastes prosto.. Ali prija mi osjecaj povratka pa makar i na kratko.

Koraci do sna!!
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
201549

Powered by Blogger.ba