Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


25.05.2016.

Kazu zdrav covjek ima stotinu zelja, a bolestan samo jednu - da ozdravi.

13.04.2016.

Bolesnog li svijeta..

Ne volim ljude koji izaberu srodnu dusu, osobu za koju misle da je prava i sa kojom namjeravaju provesti i podijeliti ostatak svog zivota pa je posle pocinju mijenjati. Svijesno ili nesvjesno. Glupo je. Ako si volio to sve sto je bila ona prije nekog vaseg zajednickog zivota, sta ti sada smeta odjednom. PA na isti nacin se oblaci, govori, slusa muziku ili sta ti ga ja znam. Neshvatljivo mi je to da te osobe i pokleknu i zarad njegove ili njene ljubavi i dozvole promjene na sebi. Stojim iza toga da se covjek mjenja kroz zivot i da mu se u nekom periodu nesto vise dopada od necega, ili da mu se nesto vise radi od neceg drugog, ali da partner moze uticati toliko da se promijenis u tolikoj mjeri da budes skoro pa neprepoznatljiv, to mi nije normalno. Izvinite ali nije. Imam par primjera od mojih drugova ili drugarica koji su prije tog nekog jel de, zajednickog zivota bili nesto sasvim drugo od ovoga sto su sada. Jedna se cak i pokrila jer je eto to njen dragi trazio od nje, a prije braka je bila uvijek dotjerana i sredjena sa visokom potpeticom i kojekakvim haljinicama. I kako je to normalno? Jedna vise ne lakira nokte, jer se to njenom dragom odjednom ne svidja, i ne sminka se. O cipelama da ne govorim, njena svakodnevna odjeca su patike. A sjecam se da na izlet kada krenemo ta nije imala patike da obuje. I sad odjednom - transformacija. Sta udje u te umove ljudske pa takvo nesto mogu i pomisliti a ne uraditi??

12.04.2016.

Kazu da sa lijepim vremenom, dolazimo i ljepsi mi..

Udahnula sam konacno punim plucima svjezinu proljeca i osjetila zrake sunca na tijelu i zaista nema nicega ljepseg od spokoja i mirnoce u dusi i svjezeg proljetnog povjetarca. Ovih dana sam zaokupirana svime i svacim a da ustvari nisam ni svjesna koliko se stvari oko mene odvija brzinom svjetlosti. Mama mi sutra ide u bolnicu i umjesto da se brinem, ja sam eto nekako i povodom toga sretna i pronalazim neku dozu optimisticnosti. Jel de, bolje i tako bar je u sigurnim rukama, nego da je kuci. Nedostaje mi moj grad, uzeljela sam se Sarajeva u proljece i Vilsonovog setalista procvjetanog i zelenog. Uzeljela sam se limunade u basti kafica i dugih iscrpljujucih setnji sa drustvom, i veselim se svemu tome jer uskoro cu da ponovo dozivim i osjetim ono za cime zudim. Vjerujem da je vrelo Bosne i dalje onako uredno i cisto i prava oaza za obnoviti prijateljstva. A to zelim, zaista. Naucila sma neke stvari u zivotu. Potrudila se rijesiti neke zivotne rebuse i odagnati sumnje kojih nije ni bilo i eto o sjecam se kao preporodjena. I prija mi, i uzivam.

29.03.2016.

23.03

Tog datuma je bila godisnjica mom blogu. Osma po redu :) Ali ja nikako nisam imala vremena da odvojim da napisem neki post vezan za to, tako da sada se izvinjavam mom blogu i posvecujem mu jedan post. Kada je bilo aktuelno pitanje o brisanju blogera bila sam toliko tuzna i pokusavala sam svim silama da sacuvam svoj blog jer je u njemu moj zivot, jako bitne stvari koje su mi se desavale i par osoba koje sam upoznala preko ovog blogera mi itekako znace, i nekako nisam zeljela sve to da sahranim. A opet, nisam se previse ni trudila da sacuvam jer sam se sve neckala i na kraju se eto ispostavila to da je blogger ipak opstao, nije izbrisan i i dalje smo tu. Ali.. Sta ja radim? Nisam ni pola redovna kao prije, nezainteresovana sam potpunoa eto reklo bi se toliko mi je stalo. I par puta sam htjela da izbrisem sve, da krenem iznova sa novim userom, ali.. Sve slike navru, sva sjecanja se probude, sve godine me sibnu u lice i nekako prelomim po ko zna koji put i kazem, neka me, neka se racuna kao da me ima i kada nisam aktivna. Mozda nekada budem aktivnija, ko zna. Sretan rodjendan bloze :)

18.03.2016.

zivot..

Cudnih se osjecanja uvuce u ljudsko srce kada se osami i kada ga stignu sjecanja. Koliko god trenutno zivot bio lijep i dobar, vjerujem da u svima nama ce uvijek postojati ono nesto sto bismo voljeli promijeniti u njemu. Da li je to obicna blizina ljudi koji ti nedostaju pa sve do onih vecih i ozbiljnijih promijena. Kao djevojcica bila sam jako zivahna i neustrasiva. Uvijek su mi govorili da sam vrag i da nikada necu naci nekoga da me smiri. Kao srednjoskolka bila sam kao i vecina srednjoskolki tada, jer ove danas ne racunam, one su par vijekova uznapredovale. Bila sam vesela djevojka iskrenog srca koja je sa svima bila dobra i svi su je na ovaj ili onaj nacin voljeli.. Tako je bilo i posle skolovanja. Stekla sam mnogo prijatelja i mnogo poznanstava kako u mom tako i u drugim gradovima. I onda me eto tako nekako zivot obdari nekim kvalitetnim prijateljstvom, ali nas sudbina ipak odvede razlicitim putevima. Sve moje prijateljice sam upoznala u Sarajevu, ali one su zbog njihove sudbine rastrkane u cak sest drzava. I sa svakom imam kontakt i povremeno vidjanje ali ne moze da bude to isto kao sto je bilo. I taman kada sam mislila da je to sve proslo, da sam napokon svela krug od desetak prijateljica sa kojima se redovno vidjam i nekim codom smo u istom gradu sudbina odluci da posalje mene iz sarajeva. I to tako okrutno, da me nije poslala niti u jednu od sest drzava u kojima je neka od njih. Ali sve je to zivot i ja sam svjesna toga, ali nekada bih tako voljela da smo blize i da osjetim zagrljaj neke od njih, da se ispricamo i da proljetne dane provedemo zajedno kao sto smo znale. Danas se porodila jedna od mojih djevojka. Rodila je sina i sretna sam zbog nje skoro koliko i sama ona, ali sta ti je zivot. I u najbitnijim trenucima zivota ne mozemo biti zajedno. Sada bi neko od vas rekao, mozete. Dodji i vidi je.Jeste sve je to u teoriji toliko prosto kao pasulj, a u praksi... Ali svejedno, ja znam da sam mislima uz njih i da koliko god bile daleko, uvijek cemo biti povezane i blizu ako to zelimo. To ti je zivot.. Ne zalim se na moj drustvani zivot u ovoj drzvi u kojoj sam sada, prilagodila sam se i ove cetiri djevojke sa kojima se druzim su sasvim dovoljne. Ali.. sve je to kratko.. I par mjeseci poznanstva ne moze zamijeniti prijateljstva stara cak petnaest godina.. Al Boze moj, otom potom.. Neka smo mi zive i zdrave.


Noviji postovi | Stariji postovi

Koraci do sna!!
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
234210

Powered by Blogger.ba