" photo Melda i ja 067_zpsrdafrt7p.jpg";>

06.09.2015.

./.

Vrijeme se naglo pogorsalo.. Do te mjere da sam danas moral da nosim sako.. Te malo ga skinem, malo obucem al sve u svemu promjene mi nikako ne odgovaraju. Stomak me boli, da li je to do PMS-a ili promjene klime ili ko zna cega ne znam, al u meni sve kulja.. Al ajde izdrzavam nekako. Trenutno pijem caj od aronije i odlicno mi prija..

Ustabilila sam se.Ako se to moze tako reci. Vecina stvari u stanu je dosla na svoje mjesto. Vecinu namjestaja sam pokupovala i poslozila tu gdje treba. Danas je na red dosao ormaric sa ogledalom za kupatilo. I odlican model sam izabrala. Za mene je odlican... Tako da sam kupila i dasku za peglanje, ali peglu jos uvijek nisam. Ima vremena, pa nemam jos ni ves masinu sta ce mi pegla, al eto daske neka, mozda zatreba za neko surfanje :P

Uskoro cu u Sarajevo na par dana, da vidim porodicu i prijatelje i radujem se. Ne treba mi neki odmor od odmora, ali sam ih se uzeljela.. Svakako da jesam.. Ali dobro je, sretna sam.. Zasluzila sam (koja samouvjerenost)!

05.09.2015.

Tamo, tamo, daleko...

Mislila sam da cu kada se preselim imati svo vrijeme ovoga svijeta i da cu zaraditi penziju na blogu, jer naravno nemam posao a ni neku vecu obavezu sem pospremanja i kuhanja...ali sta? Ja sam okupiranija nego ikad. Ne stizem ni da blogujem. Ni da ispisem emocije, ni dogadjaje.. A imala bih stosta..

Mislila sam da se nikada necu snaci u drugoj drzavi al et o, meni sada ide super. Stekla sam i prijatelje tako da povremeno izadjem, setam, druzim se i uzivam.. Pa i ne kuham svaki dan, obicno ono sto napravim danas moze mi biti i sutra i tako da imam vise vremena za uzivati..

Dobila sam rolere na poklon, i sve su kao one djecije (vjerovatno i jesu djecije obzirom da mi je br noge citavih 35), ali nemam vremena da ih vozim.. Kako to tuzno zvuci...
Grad je fin, ogroman i ne znam kako cu da se naviknem da do odredjenog mjesta treba da koristim dva ili vise prevoza. Samim tim i voznja traje duze nego sto sam ja navikla u mom lijepom seheru. Onda izadjem, pa ogladnim usput jer jelte, vozim se duze od sat vremena, pa onda i ta kafa nek traje u prosjeku dva sata i opet duze od sat vremena do stana.. Sta sam dobila? Cijeli dan mi treba za samo jednu kafu.. Cudno ali to je cetiri sata da sam vani za samo jednu kafu, za to vrijeme u Sarajevu sam uspjevala i po dvije kafe da uklopim.. Al ajde, naviknucu se.. Sve u svemu, zadovoljna sam i sretna. Stan mi je super. Opremam ga bas onako kako sam oduvijuek zeljela. U bojama koje sam jos kao mala zamisljala da imam u satanu i eto ga.. Moj sretni zivot moze da pocne.. Nadam se :D

Nedostaju mi svi...

19.08.2015.

Jasmin..

"Melo, hoce li ti smetati da odem do trafike da dopunim kredit?" Rekoh prijateljici i ustadoh iako niej ni izgovorila.

"Ma nece, samo ti. Kupi nam cokoladu."
"Hocu. Brzo cu. Ako dodje konobar, ja pijem coca colu."

I tako se odsetah na kiosk prekoputa baste u kojoj sam sjedila sa prijateljicom koju poznajem nesto duze od deset godina. Kako to "staro" zvuci, a svega mi je 25 (slovima:dvadeset i pet).

Stojim ispred trafike i cekam na red. ispred mene djecak sa dedom kupuje. I bira, i izabrao je, neke bombone i dvojni c, na slamku. Zamolih njegovog dedu da mu ja to kupim. Sav u cudu me je gledao a ja sam kao da se to podrazumjeva uzela covjeku iz ruku izabrano i prilozila da platim. Potom sam cucnula i srela se sa divnim plavm ocima sestogodisnjeg djecaka.

"Izvoli."
Samo me je gledao i postidjeno se sakrio iza dede.

"Nemoj da se skrivas. Kako se zoves?"

"Jasmin." Rece jedva i proviri glavom.

"Drago mi je Jasmine ja sam M. Koliko imas godina.."

I tako sam razmijenila par recenica sa djecakom, poljubila ga i nastavila. Izvinuh se zeni koja radi na trafici te uzeh cokoladu, izdiktira broj i dok sam cekala kusur pogledah prema djecaku.

Ne vjerujem da je bio od onih djecaka kojem se ne moze priustiti sve u zivotu, jer bio je jako lijepo obucen i on kao i njegov dedo. Ali eto, povuklo me nesto da mu bas ja to kupim. I osjecala sam se savrseno. Mnogo bolje nego kada dam pare nekoj ciganki koja prosi.. Oooo itekako bolje.


Vratih se u bastu i ispricah drugarici sta sam upravo uradila, i izlomih cokoladu..

Malo nakon toga taj isti djecak je dosao sa svojim dedom i poogodi sta...?

"Izvoli." Rece mi pruzajuci nekakav papir.

Otvorih ga kad u njemu crtez.

 Rijeka, nebo, dva drveta i klupa. Iznad klupe veliko srce nacrtano jako nevjestom djecijom rukom i u njemu osmijeh. Onaj kao kad napisemo smajlic.

Potpis u dnu sa njegovim imenom.

Neopisivi osjecaji su prosli kroz mene.
Zahvalih mu se i oci mi se napunise suzama..

Rekao je "Nema na cemu" poslao poljubac i mahnuo.

Ostavio me je bez teksta.. Gledala sam mu u ledja dok ga je dedo vodio preko ulice...

Suza je potekla...

18.08.2015.

:)

Jutro je odvratno. Kisno i hladnjikavo, a meni ne preostaje jos mnogo vremena. Telefon stalno zvoni, fb profil je preokupiran porukama a ja u svemu tome sam nekako skupljena u samu sebe i cvilim. Necujno patim i previse se radujem. Kontrast za 10!

Uspjevam da organizujem sve kafe tako da sam skoro po cijeli dan vani i prija mi. A sa druge strane, mnogo mi je zaos to nisam vise kuci, ali klonirati se ne mogu. Ili ipak mogu?

Mnogo poklona sam dobila u zadnje dvije sermice.. I mnogo me raduje sve to i uzivam u situaciji. Uzivam u iskazivanju ljubavi. Prijateljske. Jer zaista, tek sada vidim ko su mi pravi  prijatelji. Kome je stalo do mene. Od pojedinih sam se jako i iznenadila povodom tog polja.

Sve u svemu, osjecam se pogubljeno. Apetit mi je umakao i nikako d aga "uhvatim". Jedem na "prepad". Skoro nista. A kada sjedem ne mogu se odvojiti od tanjira. Kako cudno ali tako je.

Na netu sam jako malo, a i to vrijeme sto jesam uspijem da poodgovaram na poruke, izdogovaram se za narednu kafu i to je to. Odigram par igrica da se relaksiram i procitam pokoji post. I to je to..

Jedva sam cekala da prestanem da radim da bih malo odmorila i uzivala, a bice da me ovo "uzivanje" vise umori nego onih osam sati na poslu. Ali neka, sve ima i svoju lijepu stranu..

Opet.. Sretna sam.. Smijem se i uzivam. To mi kazu prijatelji, to mi kazu roditelji.. I sretna sam, jesam!

14.08.2015.

Nastavnik..

Krenuh da prosetam sa prijateljicom i tako se spremih i uputih.. Vece je stvarno bilo prelijepo.. Udjoh u tramvaj i stadoh na sredinu, u onaj krug i prihvatih se stange. Drzim je sa jos par ljudi i gledam u nedefinisanu tacku na podu.
Nekako ne volim da razgledam po tramvaju dok se vozim, glupo mi je i sve imam osjecaj da ljudi misle nesto lose o meni, ali eto nekad moram i podici glavu i oicno tad uhvatim neciji pogled. Valjda to tako mora, oci moraju da gledaju..

I tako dok se vozim necija ruka me dodiruje nesto "dugacije" nego sto treba. Podigoh pogled i ugledah nastavnika iz osnovne skole.
 Taj covjek mi nije bio redovan nastavnik bosanskog jezika, vec je zamjenjivao mog nastavnika kada je na seminaru, bolovanju, zbog ovog ili onog razloga te sam bila ubijedjena d ame nije zapamtio. A i kako bi, cini mi se da mi je predavao samo u sestom razredu i to svega par mjeseci dok je ovaj moj nastavnik bio u odsustvu.. Ali on se nije puno promijenio. Dok ja jesam. Drasticno.

Pa iz djeteta sam izrasla u djevojku, a on je dobio samo koju sijedu i to je sve. Brkovi i neobica stil oblacenja jos uvijek ga opisuju kao i tada. Vrati mi sjecanja u nazad i bi mi prijatno.

Ali sta njegova ruka radi preko moje?

Pomakoh je onako neofirno, otvarajuci torbu, vadeci mobitel, glumeci ko zna sta i uhvatih se lijevom rukom, a u desnoj zadrzah telefon. Jako cudno je kada se lijevom rukom drzim, nisam navikla. Kad opet se njegova ruka nadje na mojoj i poce da "seta" prstima po mojim.

Ne, taj covjek se mene ne sjeca definitivno, jer da me se sjeca to ne bi uradio.. Nadam se.. Sva sreca pa sam putovala svega par stanica.

Kada su nam se pogledi srjeli, onako "stidno" se osmijehnuo. A ja sva odvazna, zauzmem stav i kazem da to nije uredu "nastavnice". Jel mozete zamisliti njegov pogled kada sam to izgovorila?

Nikakvo tele mu nije ravno, a ja sam puna sebe okrenula ledja i izasla..

Osjetila sam njegov pogled na ledjima, ali sam odvazno odmarsirla iz tramvaja prema prijateljici koja me cekala.. Imala sam jako lijepu noc posle toga..


Noviji postovi | Stariji postovi