Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


03.03.2016.

Po meni je plesala nocna igracica i svima nam je bilo jasno sve...

Trazili smo se po supljinama okorelih uspomena, dozivali zvizducima prvih kapi rose i naposletku kada smo se dozvali, gdje smo se skrili pa se nismo pronasli? Kako su mi utekle tvoje sanjive oci i pogled kao strelom proboden u srediste mojih ociju. Moja krv i dalje bukti na spomen tvoga imena, zjenice se sire a srce krene vani jer zna da samo tebi pripada kada osjetim duboko u nozdvama trag tvog parfema. Izlapio je miris zaljenja u meni, probudio se neki novi, rastrzani san koji zivim.. Iako se ponekad uhvatim u sjenci bagremovog lista, dok ispijam popodnevnu kafu i udisem prve proljetne mirise kako razmisljam o tebi, o nama i svemu.. Nedostajes mi na toj klupi dok zubori rijeka sa desne strane.. Mnostvo je stranaca oko mene, imaju isti osmijeh, iste prodorne oci ali nisu ti.. Ali sta vas pak i razlikuje, nisi li i ti samo stranac u mom zivotu? Nije li sve prolazno, i ne zivi li se naposletku, od sjecanja?

21.02.2016.

Uzmi me, odvedi me, sakrij me, tvoja sam.

Da li je to tako u zivotu uvijek da kada si najvise sretan i sve ti se cini potaman i bez brige desi se nagli preokret i odjednom izgubis volju za sve? Do skoro sam bila tako sretna na svim poljima, i zadovoljna i bezbrizna i poput leptirice sam letala okolo sva ushicena i radosna. Ljudi su mi govorili da iz mene zraci neka pozitivnost i da i h cak nervira sto sam uvijek nasmijana. A meni je to prijalo, kako i ne bi kada znas da u ovom sivilu od zivota i neiskrenosti kod ljudi kazu ti da si jedina svijetla tacka koju za taj dan sretnu. I to mi vise znaci od bilo koje pohvale izgleda. Ali sve to valjda tako bude i prodje. PRije par dana sam pisala da sam kao u pms-u i da imam sve simptome istog, i da me to jako nervira. I sada je isto. Jos uvijek sam pod simptomima koje ne treba da imam, i jos uvijek sam onako bezzivotna i nezainteresovana ni za sta. Sklupcala bih se u cosak i poput ostavljenog djeteta plakala do iznemoglosti. A to bi se desilo relativno brzo jer sam na izmaku snage. Na poslu je katastrofa. Tu izigravam kojekakvog sefa, a sve bih dala da ustvari nemam tu poziciju. Smara me, ja nisam tip koji ce nekome da govori sta da radi, a pri tom jos manje tip koji ce da odgovara za greske drugog. Ja imam tu manu sto sam jako komunikativna i sto se sa svima nekako odmah sprijateljim, i znam, jebeno znam da to ne treba tako u poslu ali aj ne mogu drugacije. Ta moja otvorenost i mahnitost me uvijek nadjaca i ne mogu da se ponasam rezervisano a to posle naravno dovede do posledica. Kao i sada. U porodici je uzas, brat je ostao bez posla, mama uskoro ide na operaciju.. Meni treba rehabilitacija od zivota. Ja nisam sposobna ni za kakav vid druzenja, a svaki dan se druzim. Tako bar skrenem misli i zaokupiram paznju pa mi bude lakse sta znam.. Da ce biti bolje, ja se nadam, optimista sam, ali brate....

17.02.2016.

Naslov posta?

Ja kao po navici udjem svaki dan na blogger, pogledam favorite, procitam ih i to je to. Nikako da se natjeram da napisem nesto, a toliko toga bi imala ispisati. Ovih dana kao da sam u pms-u, a nisam sto me frustrira jer se sa osjecanjima borim bas kao i tada. Sva sam rastrzana i nikako da se4 sklopim u jednu cjelinu koja mi ocajnicki nedostaje. U velikom gradu se snalazim vise nego odlicno i bolje od ocekivanog. Nedavno sam napunila emotivne baterije tako sto sam sve bliznje vidila i sada mogu da odahnem. Na ljubavnom planu je sve ok,sem sto mom dragom smeta slika koju sam ucitala na blogger, eto kao da ce svi da znaju da sam to ustvari ja (a sad kao ne znate jel), ali ja stvarno nemam snage i zivaca da cackam ponovo html i sredim sebi novu pozadinu.. Tako da, sta je tu je.. Bice bolje..

12.02.2016.

Dvadeset i sesti...

Sretan mi rodjendan.. Osjecam se onako, na pola staro.. I cudno, jer grije sunce a pamtila sam rodjendane sa mnogo snijega i hladnoce koju nikako ne volim, ali eto u ovom danu kada me sve sjeca na hladne i promrzle dane iz proslosti, to bas i nedostaje..

10.02.2016.

Nek su mi zivi i zdravi...

Stvarno je divan osjecaj kada te dvije sicusne rucice zagrle, poklone ti usne najljepsi osmijeh i gotovo, cijeli svijet bih poklonio da mozes.

Najljepsi osjecaj je kada si kod kuce, koliko god ona daleko bila kuca je kuca. Roditelj je roditelj. I svo vrijeme ovoga svijeta cini mi se da bi mi bilo malo da provedem sa njima ali Boze moj, obaveze su cudo.


Noviji postovi | Stariji postovi

Koraci do sna!!
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
193296

Powered by Blogger.ba