crno bela fotografija 12 zps1482ce09


Koraci do sna
   
08.06.2014.

Po navici palim dve cigarete zatvaram vrata, spustam roletne dok sa sobom pricam, dodirujem mrak..

Cudno.. Svake godine na jucerasnji datum sam nosila crveno.. Namjerno naravno.. I tako evo vec sest punih godina, ako ne pikam ovu trenutnu godinu kao sedmu.. Ne volim pretjeano crvenu boju.. ustvari "odlucila" sam da je ne volim kada sam bila s NJIM jer je on nije volio..Tako da eto...prisvojila sam to i nikada nista crveno nisam kupovala ni oblacila, a eto kao sto rekoh ni volila.. Ali na taj datum sam uvijek imala nesto "rezervno" da obucem. I na taj datum sam uvijek bila u crvenom.. I mnogi su se cudili zasto sam bas u crvenom odjednom.. Ali ja sam vjerno sutila i tako MU  slavila rodjendan..
Volio je crveno.. Pogotovo na meni.. Uvijek je govorio da plavusama crveno jako lijepo stoji a da sam ja u crvenom prelijepa.. I tako nekada kada bi se posvadjala s njim, namjerno sam oblacila crveno.. Ko zna iz koojeg razloga.. Vjerovatno taj neki tadasnji djeciji ponos ili inat, ko ce mu ga znati sta.. Ali sam bila u crvenom... I tako sam juce otisla kod prijateljice na kafu..  Obukla sam haljinicu u tri boje. Ne moram ni spomenuti da je jedna od te tri boje bila crvena??
Imala sam CRVENE baletanke, koje sam kupila cisto tako, za ponekad uz cvjetne haljinice jer pretezno preovladava crvena.. Crveni lak na noktima!!!
I eto vidi slucajnosti.. Bas sam juce zaboravila da mu je bio rodjendan... Zanimljivo...
CUdno je zensko.. puno iznenadjenja i ko zna cega.. Al zar je bitno?? Meni je bitno sto sma ja zaboravila... Nikada do sada mi se to niej desilo.. Cak i kada sam u braku bila,planirala sam dan unaprijed sta da obucem za taj dan od crvenog.. Bozee.. I ako me sada pitate zasto... Rekla ih da ne znam jer zaista ne znam.. Rekla sam da sam mu tako slavila rodjendan..potajno.. krisom i daleko od njega.. A ako me pitate zaso sam zadrzala tu naviku opet cu vjerno reci da ne znam, jer zaista ne znam.. Valjda tako zalim godine naseg propalog prijateljstva unistene pokusajem ljubavne veze.. Pa nakon toliko vremena to u meni jos prestalo nije.. Sve do sada.. I ne osjecam se lose.. Kada sam se juce sjetila da mu je rodjendan imala sam sjetni izraz lica i slegla sam ramenima.. Kroz glavu mi je prosao datum mog vjencanja i njegova poruka ispisana na ekranu.. I znam da je mislio bas onako kako je napisao.. Al sta da radis.. valjda je to sve zivot..
Sada imam nekoga koga volim i nekoga ko voli mene, pa valjda sami plod ljubavi je doveo do zaborava... Vjerovatno sam dovoljno ispunjena i zadovoljna sadasnjom ljubavnom situacijom pa sam na sve ostalo potajno psihicki zaboravljala a da ni svjesna nisam.. Bilo kako bilo.. iznimno sam sretna zbog toga... Al svejedno, sretan mu rodjendan...

02.06.2014.

..

Tad dok sam lezala imala sam u glavi vec "napisan" ovaj post.. a sada kada su ruke na tastaturi, sjecanja se gube i stvara se blokada.. I sve sto bih da napisem kao da izmice i ne vraca se.. I tako stalno.. Kada pomislim da cu konacno nesto da napisem da mi se svidi kako saa napisala, a odavno se to desilo nije..obicno bude suprotno.. Al sta da se radi.. itno je da je napokon sve ok.. I da sam sretna.. Jesam, zaista jesam..

01.06.2014.

Ni sunce zemlji kao ti meni...

Trebaš mi..
Da se smijem kao dijete kada mi se nešto desi a ja nemam kome da kažem, osim tebi, da se desilo..
Da plačem a ti da kažeš "Nije ništa strašno, tu sam ja."
Uz tebe je sve bolje..
Trebaš mi da se radujemo svim uspjesima života i porazima..
Kada ti kažem da mi se spava a ti znaš da nije pa dočekamo zoru uz osmjeh ko' dvije budale, trebajući se stalno iznova..
Trebaš mi...
Da mi kažeš da nisam u pravu baš onda kada jesam najviše
i da kažeš "Ti pojma nemaš" a znamo oboje da imam..
Da me poljubiš ko' ženu a pomaziš ko' djevojčicu..
Kada si ljut, kada si sretan..
Da me povedeš na sva ona mjesta iz naše mašte
i da te upitam na kraju "To je sve, nema više ništa?"
a ti se smiješ mojoj ludosti više nego svojoj hrabrosti..
Trebaš mi..
Da prkosimo životu zajedno..
Da se smijemo..
Da plačemo..
Da pobjedimo geografiju...

Trebaš mi sada nego ikad.
Da pobjedimo Sebe.
I da od trebanja jedno drugog više ništa u životu ne zatrebamo.

29.05.2014.

..

I tako dobijes na kucnu adresu dvanaest prelijepih rozih magnolija.. Razvuces osmijeh od uha do uha a srce pocne da udara nevjerovatnom brzinom.. Sreci nema kraja.. I kako da ne volis tu osobu...eto.. kako? Pa obozavam ga.. !!

19.05.2014.

!!!!

Juce sam dobila rafaelo.. I kada sam pitala zasto to, dobila sam odgovor za ljubaznost.. I prije nego sam uspjela da kazem da nema potrebe, da je to moj posao i da treba da sam ljubazna on se nasao na vratima i mahnuo.. I onda sam gledala u ono rafaelo na pultu i razmisljala.. Koliko je samo bilo slicnih.. I sve samo zbog ljubaznosti? Onda sams e zapitala, pa zasto ja nisam nikada nikome kupila nesto zbog ljubaznosti, a znala sam naletiti na par jako usluznih osoba.. NEbitno.. Uzeh onaj rafaelo i pobjegoh.. Osjetih se odvratno.. Ne zelimd a mi bilo ko poklanja bilo kakvu "paznju"... tada dok to razmisljah sjetih se kutijice na kojoj pise "paznja".. Nepostojece ali kao d aje ima.. Slegnuh ramenim, pustih uzdah i tuzno se nasmijesih.. Nastavih raditi posao kao da se nista nije ni desilo.. Ponovo sam bila ista ona "ljubazna".. I eto, sta ti je zivot.. 


Noviji postovi | Stariji postovi

Koraci do sna!!
<< 11/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

Usetalih prolaznika..
132976