Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


27.12.2015.

Znaci..

Smatram da svi u sebi imamo skriveno djete, koje kad-kad trebamo pustiti na slobodu, da se tako izrazim. Dozvoliti mu da se izigra, isplace, ismeje i udovoljiti mu u njegovim prohtjevima poput: hocu to, kupi mi to, daj mi to...
Ja licno ovom djetetu u sebi dozvoljavam previse, pa mu kupim teglu nutele i dopustim mu taj luksuz da je jede do iznemoglosti, pa mu i napravim njeno omiljeno jelo ili plazma tortu. Dopustam mu i da ne razmislja i bude spontana i brzopleta ta djevojcica u meni. Takodjer joj dopustim da jasno stavi do znanja koga voli a koga ne, jer djeca to ne znaju da sakriju i pretvaraju se, zar ne? Tako sam i sinoc opet pustila djevojcicu u meni da zasija u svom punom svijetlu. I to zamisli gdje?
U luna parku, da.
I to ne u bilo kakvom, nego u vrhunskom luna parku kakav  moje "djecije oci" jos nisu vidile.
Slagala bih kada bih rekla da nisam vidjela na tv i ljepse i vece i svasta nesto, ali ovaj od sinoc me se posebno dojmio jer sam eto mozda odabirom osoba koje su bile uz mene ozivjela uspomene iz djetinjstva i provela se kao nikad.
Subota u vece da provedem u Luna parku umjesto u nekoj kafani, cudno a? Meni nije, ja i onako ne preferiram kafane tako da sam sinoc bas uzivala.
Sav onaj adrenalin na svim onim spravama je za neobjasniti. Mislim, svi vi ste barem jednom u zivotu iskusili slicno, pa i balerinu, i cekic, i cajne kolutice, i voz smrti i sta ti ga ja znam sta sve postoji.
Ja sam se tako eto vratila u bezbrizno djetinjstvo, i opet bila bezbrizna na par sati koliko je trajala moja posjeta i koliko je moja djevojcica u meni mogla da uziva. Do te mjere da me jos uvijek bole prepone jer sam kao hajvan stisnula elektricnog bika da na nejmu ostanem sto duze, i ponosna sam jer sam to uspjela duze od muskog djela moje sinosnje ekipe, i sta sad imam posledice.. Masaza prepona u najavi mi slijedi !

25.12.2015.

E neka sam rekla !

Nikada nisam bila lik koji je nesto pretjerano drzao do vjere, i nisam bila cest gost u dzamijama i slicnim okupljanjima. Mozda ce neki da me krive zbog toga, ali barem sam iskrena i ne lazem da sam klanjala ako to uradila nisam. A daleko od toga da ne vjerujem, samo eto to nekako zadrzavam za sebe i eto, sto neko mora da zna ako sam ja dovila ili slicno. Tako isto nisam lik koji cestita nekome drugom praznik, bar ne na drustvenim mrezama. Nikada nisam cestitala Bajram preko fba, niti Bozic i katolicki i pravoslavni, niti bilo koji drugi dogadjaj sto uveliko moji fb prijatelji rade. Kada kazem fb prijatelji mislim na ljude koje licno poznajem, jer tamo nemam ljudi koje ne znam na ovaj ili onaj nacin. Tako da i ovog Bozica ja nisam podjelila post na zidu facebooka i to necu uraditi ni preko ovog posta. Oni koji zasluzuju da im cestitam, to sam uradila porukom i to je to. Ne znam zasto ljudi to toliko djele i prave gungulu oko toga. Zar je bitno d ali ste vi nekome cestitali praznik ako vi u dusi to ne osjecate i ne djelite s njim. Zar neki post moze da zamjeni iskreni poziv povodm toga ili lijepo istipkanu poruku. Zasto se sve svodu na drustvene mreze, pa samim tim i rodjendane cestitamo jedni drugima preko facebooka. Aman ljudi, izadjite iz virtuelnog svijeta i druzite se..

24.12.2015.

Da..

I sad nesto razmisljam koliko sam samo vremena provodila na ovom blogeru da mi u jednom trenutku do nedostaje. Toliko ispisanih i dobivenih komentara da nisam uspjevala da odgovorim na svaki i toliko zanimljivih postova sam procitala. I jos ono sto je po meni najvaznije, upoznala sam par zaista divnih prijatelja sa kojima sam necete vjerovati, jos uvijek u kontaktu, i da nam obaveze dozvoljavaju vidjali bi se cesce.
Nekako nas je sudbina odvela na suprotne strane, ali Bogu hvala pa postoji internet pa se svaki vid komunikacije moze svesti ako nista na to. Ja licno nisam za takvo druzenje preko neta, uvijek mi ej bilo draze ono face to face, ali Boze moj, ako su okolnosti takve kakve jesu nema nista lose ni u besplatnom razgovoru preko vibera.
Tako sam prosli mjesec posjetila drugaricu u Pragu, koju sam isto upoznala preko ovog bloga. I tih par dana bilo je savrseno, prisjecanje starog dobrog vremena, poneka opaska iz blize proslosti, planovi za buducnost, divljenje arhitekturi grada i eto, moj odmor se zavrsio tako brzo. Sad je ona dosla u posjetu njenima za Bozic, ali se ne mozemo vidjeti jer ja nisam kuci, i onda se opet sve svede na viber i fb. Ali ne zalim se, jer smatram da ona izreka da pravog prijatelja mozes da ne vidis godinama, a da znas da je uvijek tu za tebe. I to je nesto sto imam i sto zelim da njegujem.
Ali da se vratim na pocetak posta, sve mi to rekla sam pomalo nedostaje, jer sam bila mladja.. Skola, izlasci, druzenje i eto blog. I to je to bilo na spisku mojih obaveza. Nista.. Pa sam i mogla, a sada udjem, procitam postove cak me nekada mrzi i da iskomentarisem i to je to. Vecina tih mojih blogera vise i ne pise, ili ako i pise to je jednom u mjesec dana i eto.. Sve je nekako prolazno, ali ne zalim se i ne kukam. Neka su oni meni zivi i zdravi :)

22.12.2015.

..

Jucer sam imala obaveza da sam se naprosto i sama podsjetila kako je to divno kada mnogo vremena provedes vani i proleti ti dan a da i ne shvatis.
Za tren sam zavrsila sve sto sam trebala u kopirnici, posti... Pa sam i poklon kupila jednoj starijoj dami za praznike i osjecala sam se bas onako, fino i korisno.
Nije to neki wow poklon, sitnica. Staklena zdjela za voce - povrce, neku krompir salatu ili sta vec joj dodje na um jer je univerzalna, ali mislim da ce zeni njenih godina dobro doci.
Pocastila sam i sebe jednim puderom za koji sam se iznenadila da ima. Toliko sam ga trazila ali sam ga nalazila samo u Sarajevu. A sada kako nisam tamo, bacila sam sve nade u vodu i rekla, oke kupicu ga kada dodjem kuci, i onako ne koristim puder cesto i mnogo, pa moze izdrzati do februara. Kad eto ti slucajnosti. I ugodno se iznenadih.
Uzivala sam uz filmove u ostatku dana i bas sam se odmorila.Posle me posjetio dragi gost sa kojim sam se ispricala kao mozda nikada do sada. I uzivala sam. Prijalo mi je.

Iako decembar ne volim bas, ovaj je najbolji do sada. Toliko pozitivnih stvari mi se izdesavalo, toliko praznicnog duha koji nikada nisam osjetila u Sarajevu, toliko veselja i raspolozenja. I mora da valja :D

18.12.2015.

:)

Jutro je prelijepo. Neki pokusaj sunca se probija kroz maglu a ja sam sva u outu.
Do maloprije sam se razvlacila u krevetu i sada, kada sam konacno ostala sama mogla bih jos satima da se izlezajem ali mi ne prilici. Ulijenicu se jos vise i sta cu onda?
Imala bih par obaveza danas, ali kao sto rekoh ne mogu nista.. I sve pomjeram za ponedeljak, i tu se uveliko kosim sa onom sve sto mozes danas, ne ostavljaj za sutra, a ja eto ostavih za cak 3 dana.
Prija mi provoditi vrijeme u kuhinji, piti caj uz neki dobar film ili jednostavno razgovarati sa nekim i igrati igricu. Eto sva sam u tonu zime. I pri tome ne pazim da li cu da se udebljam od prevelikog izlezavanja jer sam do sada itekako imala obaveza i trcala. Sada je doslo vrijeme da odmorim. Do sutra uvece, tada sam pozvana na slavu jednog prijatelja. Pa da iskusimo i taj dozivljaj. Bas me zanima kako ce se odvijati, i da li su im slave kao nama Bajrami.

P.S. Ako imate neki dobar film da predlozite, rado bih pogledala :D


Noviji postovi | Stariji postovi

Koraci do sna!!
<< 05/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
166384

Powered by Blogger.ba