crno bela fotografija 12 zps1482ce09


Koraci do sna
   
17.05.2014.

..

Ja bih zaista voljela naci osobu koja ce uvijek biti tu za mene u svako doba dana ili noci u zavisnosti kada mi bude potrebna.. Kojoj nista i niko od mene nece biti prece i koja ce sve davati od sebe da opstanemo i uspijemo.. Takvoj osobi cu da obecam da cu biti ista takva kakva ocekujem da on bude za mene.. i zaista cu biti takva.. I voljecu ga vise od sebe same.. Eto obecavam.. I ako ima jedna takva nek mi dodje Boze preklinjem te...

10.05.2014.

****

Bas je covjek smrad! Kada mu je lijepo i kada je sretan nikada ne zna da kaze "Boze hvala ti sto si mi podario ovako lijepe trenutke", ili bilo sta slicno.. A kada je tuzan, u boli, bilo cemu losem.. da vidis kako se onda sjeti Allaha.. I kako mu trazi pomoc..  I naravno ocekuje da mu Bog pomogne. A onda se postavi pitanje, zasto bi On to ucinio? Kada se covjek ne sjeti njega onako bez da trazi nesto od njega, zasto bi mu On pomogao kada trazi pomoc kada mu je potrebna.. I u pravu je..  Ali On ne bi bio On da to ipak ne ucini i ne pomogne.. Zasluzio to covjek ili ne.. Takva sam ti eto ista i ja.. Ocekujem pomoc, ocekujem ovo ono., a kad ga se sjetim kada sam sretna i kada uzivam.. Pff.. Nikad.. I zasto bi mi pomogao i olaksao mi.. Pa ne treba.. I u pravu je! Nek istruhnem, zasluzila sam..

10.05.2014.

!!

27.04.2014.

A znam.. neshvacena sam....

Cudno je.. Mjesaviva osjecaja uvikla se pod kozu i tinja.. Strah..zelja.. napetost.. sreca.. iscekivanje.. cudno je.. Ne prepoznajem ovu jacinu osjecaja u meni. Cas mi se place, cas vristi... Cas bih se glasno smijala.. cas eto ne znam ni ja sta bih radila... Potrebno mi je novo stanje mene.. Novi zivot.. Novo sve.. Danima me izjeda..... Trpim.. Sutim.. Podnosim.. Ne mogu.. Ja ne mogu!!! Prokleto ne mogu!!!

Ne zelim ovo stanje.. stvarno ne zelim...

26.04.2014.

Moja..

Ne znam zasto, i ne znam zbog cega.. Glava mi pulsira danima.. Bioritam je poremecen..Imunitet opao do maksimuma.. Malo jedem, malo spavam.. puno radim.. puno se nerviram..
Zanimljivo, jako!

Stekla sam tu svakodnevnicu i vec znam da ce mi nedostajati.. Dan mi je bukvalno ovakav...
Ustanem, obavim rituale eventualno stavim nesto u usta.. Pomazem mami i krenem..
A tada ide neki novi svijet.. Al cudno je kako uvijek u isto vrijeme svakoga danas ve funkcionise..
Da li jer ja krenem uvijek u isto vrijeme pa me i semafori uvijek isti "zakace", ili sta..
Elem, krenem ti dok idem niz ulicu obavezno se uvijek pozdravim sa istim komsijama..Nije mi jasno zasto su svaki dan u isto vrijeme vani, sta rade?

Hah, glupavi semafor na dnu ulice, uvijek prebaci na crveno bas kada mu se ja priblizim.Pretrcala bih ja jer opste poznato je da kasnim, ali jurnjava automobila mi ne dozvoljava..I tako nervozno cupkam u mjestu.. Pregledavam mobitel, igram se sa noktima, zvjeram.. Valjda zbog toga momak iz trafike dok prelazim mi dobaci da sam hiperaktivna. A jel eto, ti mi znas da jesam. Nos te djavo!
Nervozno mu mahnem jer vec pola sata mase, nabacim kiseli osmijeh i napokon sam presla ulicu..
Na mostu obavezno stoji jedan odbjagli skolski par i ljube se. Ali svaki dan se ljube kada ja prolazim!!

Pocecu da ih mrzim bez ikakvog razloga, jer eto mrzim kada vidimd voje da se ljubi a ja ne mogu!

Eto, posle semafora "kaci" me i govedji teretni voz. Da da, onaj sto prevozi psenicu, kurce palce ili sta vec. Onaj sto ide vanrednom prugom jer je pod teretom i krece se dva na sat. A ti Melda stoj i cekaj da se on smiluje preci ispred tebe sa svih svojij 7 vagona koliko ih ima. Uzas.

Ollee.. Voz je prosao, tek tada vidim masu ljudi sa druge strane koji cekaju da predju, a ja sa ove sama kao neka jadnica.. Pozdravim poznanika koji je krenuo u skolu i nastavim.. E jesam dugo i nastavila svakak mi cast. Evo me opet na semaforu pored superxafsa. Kisa pljusti danima, i obavezne su bare na cesti, cak i ako trenutno kisa ne pada. Izmaknem se po obicaju i cekam znak da mogu prec ulicu.

Presla sam je napokon, mnogo mrzim tu raskrsnicu. Ispred GRAS-a uvijek sjede isti ljudi. Ma sta vise radite tu ispred VC-a, zar vam ne smrdi tu piti kafu brate mili.. Nastavljam, vec kasnim i uzurbana sam.. 'Bem ti i semafore i voz i kisu i sve prepreke. Da i onaj par sto se ljubi, eto 'bem ti i njega!

Ej , konacno jedan semafor na kojem je zeleno.. Njega pretrcim jer me covjek u tramvaju po obicaju uvijek ceka. Nasmijesim se zahvalim i udjem. A vozim se samo jednu stanicu, koja ironija. Izadjem i pogodite sta ..

SEMAFOR! Da, i opet je pogodite sta? Da, crveno je. Sacekam i predjem. Pogled mi luta po svim onim zenama koje prodaju sitnice po cesti. Ne znam zasto al uvijek pregledams ta imaju, iako vec na pamet znam sta se kod svake nalazi. Ona se dere carape, ona sremos (luk), ona kuka za ovo ona za ono.. Eto, pa nek tebe ne boli glava... Dolazim ispred trznog centra i masa prolaznika. Probijam se kroz guzvu i zurim do sledeceg semafora. Tu ej uvijek crveno, ali ne marim puno.. svejedno zakoracim jer je saobracaj tu ravan nuli. Prolazim pored slasticarne, mahnem konobaru jos sam uzurbanija akd hop, mamina strina. Mrzim sto je moram pozdraviti svaki put al sta da se radi. Ta mi zena nikad nije bila draga, al red je red. I tu me svaki dan pita ista pitanja tipa:

Kako ti je mama? Kako ti je braco, beba? Jel ti dedo dobro, kako ovo kako ono. Ama mani me se zeno draga, svi su bolje nego ja!

Evo me zamsilite. Stigla sam na lokaciju. Proslo je nevjerovatnih pola sata. A kao da mi je cijela vjecnost ostala na onim semaforima..

Ulazim, pozdravljam se sa kolegicom, presvlacim se i tu zapocinje moj radni dan.
Ljubazna sam, smijem se, vesela sam, pjevam. Ma ej da ne povjerujes druga ja. Zaboravim nekako na sve, eto zamisli. Cak mi nije mrsko ni raditi bilo sta, samo d ami vreme brze prodje. Za tren oka eto ti ga 8 sati. Pu, i ne osjetih. Al zato ono od 8 traje kao godina.. Nekako se zavrsi pa evo me opet na izlazu. Sva sreca sto sada ne marim za neke semafore, jer ko ce ti ga jos postovati semafore u 11 uvece, ma bjezi. Prelazim most ispod kojeg protice kanalizacija. Jer svaki grad ima rijeku samo Sarajevo kanalizaciju, pogotovo u kisnim danima. I tu vidim da mi ode tramvaj. I svaki dan je isto. ZELENO se pali na glavnom semaforu, i ja zurim al djaba, tramvaj je vec krenuo a ti Melda cekaj drugi. Tada pretezno pisem poruku na mob. Sjednem i cekam. Nevjerovatnih 15 minuta. Za to vrijeme da sam isla taban fijakerom bih vec dosla kuci, ali sam umorna i radije cu pricekati nevjerovatnu jednu stanicu. KAda napokon dodje uvijek ista lica izadju, isti vozac vozi, sve je isto... Izlazim prelazim cestu koracam.. Brojim korake, ko zna sta se sve ne vrzma glavom i evo me kuci. Tada nastaje neka nova dimenzija mene..

I tako je jebeno svaki dan, mrtav, monoton i dosadio mi je vec!


Noviji postovi | Stariji postovi

Koraci do sna!!
<< 09/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

Usetalih prolaznika..
132915