..Ljubavni
14.06.2014.

gggggg

Pozelim da sam ptica i da odletim u neko nepoznato mjesto.. gdje cu biti sama sa svojom dusom i gdje cu na miru da prebolim sve.. Negdje gdje mogu glasno da zaplacem i da se ne susprezem od jecanja i drhtanja donje vilice.. Negdje gdje mogu da pustim krik i gdje mogu da ugasim sve ono sto imam u sebi.. Toliko mi se smucio zivot... sve oko mene.. ljudi..mjesto.. dogadjaji.. svakodnevnica... Ubija me razocaenje u najdraze.. umorna sam od prastanja.. popustanja.. davanja.. ne zelim da pripadam i ne zelim da mi se pripada.. ne zelim nista... Nikoga... nikada... Nemam snage da se borim sa zivotnim zadacama.. Nepismena sam!!!!! Ne znam rijesavati zadatke zivotne.. iz dana u dan sve su tezi.... Ne mogu.. stvarno ne mogu!!!

08.06.2014.

Po navici palim dve cigarete zatvaram vrata, spustam roletne dok sa sobom pricam, dodirujem mrak..

Cudno.. Svake godine na jucerasnji datum sam nosila crveno.. Namjerno naravno.. I tako evo vec sest punih godina, ako ne pikam ovu trenutnu godinu kao sedmu.. Ne volim pretjeano crvenu boju.. ustvari "odlucila" sam da je ne volim kada sam bila s NJIM jer je on nije volio..Tako da eto...prisvojila sam to i nikada nista crveno nisam kupovala ni oblacila, a eto kao sto rekoh ni volila.. Ali na taj datum sam uvijek imala nesto "rezervno" da obucem. I na taj datum sam uvijek bila u crvenom.. I mnogi su se cudili zasto sam bas u crvenom odjednom.. Ali ja sam vjerno sutila i tako MU  slavila rodjendan..
Volio je crveno.. Pogotovo na meni.. Uvijek je govorio da plavusama crveno jako lijepo stoji a da sam ja u crvenom prelijepa.. I tako nekada kada bi se posvadjala s njim, namjerno sam oblacila crveno.. Ko zna iz koojeg razloga.. Vjerovatno taj neki tadasnji djeciji ponos ili inat, ko ce mu ga znati sta.. Ali sam bila u crvenom... I tako sam juce otisla kod prijateljice na kafu..  Obukla sam haljinicu u tri boje. Ne moram ni spomenuti da je jedna od te tri boje bila crvena??
Imala sam CRVENE baletanke, koje sam kupila cisto tako, za ponekad uz cvjetne haljinice jer pretezno preovladava crvena.. Crveni lak na noktima!!!
I eto vidi slucajnosti.. Bas sam juce zaboravila da mu je bio rodjendan... Zanimljivo...
CUdno je zensko.. puno iznenadjenja i ko zna cega.. Al zar je bitno?? Meni je bitno sto sma ja zaboravila... Nikada do sada mi se to niej desilo.. Cak i kada sam u braku bila,planirala sam dan unaprijed sta da obucem za taj dan od crvenog.. Bozee.. I ako me sada pitate zasto... Rekla ih da ne znam jer zaista ne znam.. Rekla sam da sam mu tako slavila rodjendan..potajno.. krisom i daleko od njega.. A ako me pitate zaso sam zadrzala tu naviku opet cu vjerno reci da ne znam, jer zaista ne znam.. Valjda tako zalim godine naseg propalog prijateljstva unistene pokusajem ljubavne veze.. Pa nakon toliko vremena to u meni jos prestalo nije.. Sve do sada.. I ne osjecam se lose.. Kada sam se juce sjetila da mu je rodjendan imala sam sjetni izraz lica i slegla sam ramenima.. Kroz glavu mi je prosao datum mog vjencanja i njegova poruka ispisana na ekranu.. I znam da je mislio bas onako kako je napisao.. Al sta da radis.. valjda je to sve zivot..
Sada imam nekoga koga volim i nekoga ko voli mene, pa valjda sami plod ljubavi je doveo do zaborava... Vjerovatno sam dovoljno ispunjena i zadovoljna sadasnjom ljubavnom situacijom pa sam na sve ostalo potajno psihicki zaboravljala a da ni svjesna nisam.. Bilo kako bilo.. iznimno sam sretna zbog toga... Al svejedno, sretan mu rodjendan...

02.06.2014.

..

Tad dok sam lezala imala sam u glavi vec "napisan" ovaj post.. a sada kada su ruke na tastaturi, sjecanja se gube i stvara se blokada.. I sve sto bih da napisem kao da izmice i ne vraca se.. I tako stalno.. Kada pomislim da cu konacno nesto da napisem da mi se svidi kako saa napisala, a odavno se to desilo nije..obicno bude suprotno.. Al sta da se radi.. itno je da je napokon sve ok.. I da sam sretna.. Jesam, zaista jesam..

01.06.2014.

Ni sunce zemlji kao ti meni...

Trebaš mi..
Da se smijem kao dijete kada mi se nešto desi a ja nemam kome da kažem, osim tebi, da se desilo..
Da plačem a ti da kažeš "Nije ništa strašno, tu sam ja."
Uz tebe je sve bolje..
Trebaš mi da se radujemo svim uspjesima života i porazima..
Kada ti kažem da mi se spava a ti znaš da nije pa dočekamo zoru uz osmjeh ko' dvije budale, trebajući se stalno iznova..
Trebaš mi...
Da mi kažeš da nisam u pravu baš onda kada jesam najviše
i da kažeš "Ti pojma nemaš" a znamo oboje da imam..
Da me poljubiš ko' ženu a pomaziš ko' djevojčicu..
Kada si ljut, kada si sretan..
Da me povedeš na sva ona mjesta iz naše mašte
i da te upitam na kraju "To je sve, nema više ništa?"
a ti se smiješ mojoj ludosti više nego svojoj hrabrosti..
Trebaš mi..
Da prkosimo životu zajedno..
Da se smijemo..
Da plačemo..
Da pobjedimo geografiju...

Trebaš mi sada nego ikad.
Da pobjedimo Sebe.
I da od trebanja jedno drugog više ništa u životu ne zatrebamo.

29.05.2014.

..

I tako dobijes na kucnu adresu dvanaest prelijepih rozih magnolija.. Razvuces osmijeh od uha do uha a srce pocne da udara nevjerovatnom brzinom.. Sreci nema kraja.. I kako da ne volis tu osobu...eto.. kako? Pa obozavam ga.. !!


Noviji postovi | Stariji postovi

Ugrizi..