Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


21.02.2016.

Uzmi me, odvedi me, sakrij me, tvoja sam.

Da li je to tako u zivotu uvijek da kada si najvise sretan i sve ti se cini potaman i bez brige desi se nagli preokret i odjednom izgubis volju za sve? Do skoro sam bila tako sretna na svim poljima, i zadovoljna i bezbrizna i poput leptirice sam letala okolo sva ushicena i radosna. Ljudi su mi govorili da iz mene zraci neka pozitivnost i da i h cak nervira sto sam uvijek nasmijana. A meni je to prijalo, kako i ne bi kada znas da u ovom sivilu od zivota i neiskrenosti kod ljudi kazu ti da si jedina svijetla tacka koju za taj dan sretnu. I to mi vise znaci od bilo koje pohvale izgleda. Ali sve to valjda tako bude i prodje. PRije par dana sam pisala da sam kao u pms-u i da imam sve simptome istog, i da me to jako nervira. I sada je isto. Jos uvijek sam pod simptomima koje ne treba da imam, i jos uvijek sam onako bezzivotna i nezainteresovana ni za sta. Sklupcala bih se u cosak i poput ostavljenog djeteta plakala do iznemoglosti. A to bi se desilo relativno brzo jer sam na izmaku snage. Na poslu je katastrofa. Tu izigravam kojekakvog sefa, a sve bih dala da ustvari nemam tu poziciju. Smara me, ja nisam tip koji ce nekome da govori sta da radi, a pri tom jos manje tip koji ce da odgovara za greske drugog. Ja imam tu manu sto sam jako komunikativna i sto se sa svima nekako odmah sprijateljim, i znam, jebeno znam da to ne treba tako u poslu ali aj ne mogu drugacije. Ta moja otvorenost i mahnitost me uvijek nadjaca i ne mogu da se ponasam rezervisano a to posle naravno dovede do posledica. Kao i sada. U porodici je uzas, brat je ostao bez posla, mama uskoro ide na operaciju.. Meni treba rehabilitacija od zivota. Ja nisam sposobna ni za kakav vid druzenja, a svaki dan se druzim. Tako bar skrenem misli i zaokupiram paznju pa mi bude lakse sta znam.. Da ce biti bolje, ja se nadam, optimista sam, ali brate....

17.02.2016.

Naslov posta?

Ja kao po navici udjem svaki dan na blogger, pogledam favorite, procitam ih i to je to. Nikako da se natjeram da napisem nesto, a toliko toga bi imala ispisati. Ovih dana kao da sam u pms-u, a nisam sto me frustrira jer se sa osjecanjima borim bas kao i tada. Sva sam rastrzana i nikako da se4 sklopim u jednu cjelinu koja mi ocajnicki nedostaje. U velikom gradu se snalazim vise nego odlicno i bolje od ocekivanog. Nedavno sam napunila emotivne baterije tako sto sam sve bliznje vidila i sada mogu da odahnem. Na ljubavnom planu je sve ok,sem sto mom dragom smeta slika koju sam ucitala na blogger, eto kao da ce svi da znaju da sam to ustvari ja (a sad kao ne znate jel), ali ja stvarno nemam snage i zivaca da cackam ponovo html i sredim sebi novu pozadinu.. Tako da, sta je tu je.. Bice bolje..

12.02.2016.

Dvadeset i sesti...

Sretan mi rodjendan.. Osjecam se onako, na pola staro.. I cudno, jer grije sunce a pamtila sam rodjendane sa mnogo snijega i hladnoce koju nikako ne volim, ali eto u ovom danu kada me sve sjeca na hladne i promrzle dane iz proslosti, to bas i nedostaje..

10.02.2016.

Nek su mi zivi i zdravi...

Stvarno je divan osjecaj kada te dvije sicusne rucice zagrle, poklone ti usne najljepsi osmijeh i gotovo, cijeli svijet bih poklonio da mozes.

Najljepsi osjecaj je kada si kod kuce, koliko god ona daleko bila kuca je kuca. Roditelj je roditelj. I svo vrijeme ovoga svijeta cini mi se da bi mi bilo malo da provedem sa njima ali Boze moj, obaveze su cudo.

03.02.2016.

Eto tako..

Jel znate onaj osjecaj kada se probudite u jutro sa nervozom i svom dozom neraditisa a znas da je novi radni dan na putu i kada u svom tom sivilu od zamracenih prozora pokusavas da pronadjes odjecu ne paleci svijetlo da ne probudis onoga ko spava bezbrizno, cujes volim te kako izgovara kroz san. A tebi se popravi jutro, i odmah se razbudis, nabacis osmijeh od uha do uha i sve ti ravno do mora. I onda spustis pogled na to bice koje pokusava ponovo zaspati i osjetis neki spokoj i mir dok sa njegovih usaa i dalje cujes svoje ime i neko neartikulisano mumnjanje u znak ljubavi.
Pa ti toplo oko srca. Pa si sretan u trenutku toliko da ti se cini da ces da poletis. I cijenis to sto imate. Pa se spustis i utisnes mu poljubac, a on tako topao i mekan da bi najradije provela cijelo jutro i popodne u krevetu upijajuci svaki uzdah i dodir, ali obaveze zovu.. I nevoljno ostavis sve to u spavacoj sobi, izadjes i krenes jer.. posao zove.. I tako svako jutro...
Mnogo mrzim sto nam se radno vrijeme ne poklapa i onda mi nedostaje i kad je pored mene..


Noviji postovi | Stariji postovi

Koraci do sna!!
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
184806

Powered by Blogger.ba