Koraci do sna!!

Sada znam da te trebam sada znam da te volim..


17.02.2016.

Naslov posta?

Ja kao po navici udjem svaki dan na blogger, pogledam favorite, procitam ih i to je to. Nikako da se natjeram da napisem nesto, a toliko toga bi imala ispisati. Ovih dana kao da sam u pms-u, a nisam sto me frustrira jer se sa osjecanjima borim bas kao i tada. Sva sam rastrzana i nikako da se4 sklopim u jednu cjelinu koja mi ocajnicki nedostaje. U velikom gradu se snalazim vise nego odlicno i bolje od ocekivanog. Nedavno sam napunila emotivne baterije tako sto sam sve bliznje vidila i sada mogu da odahnem. Na ljubavnom planu je sve ok,sem sto mom dragom smeta slika koju sam ucitala na blogger, eto kao da ce svi da znaju da sam to ustvari ja (a sad kao ne znate jel), ali ja stvarno nemam snage i zivaca da cackam ponovo html i sredim sebi novu pozadinu.. Tako da, sta je tu je.. Bice bolje..

12.02.2016.

Dvadeset i sesti...

Sretan mi rodjendan.. Osjecam se onako, na pola staro.. I cudno, jer grije sunce a pamtila sam rodjendane sa mnogo snijega i hladnoce koju nikako ne volim, ali eto u ovom danu kada me sve sjeca na hladne i promrzle dane iz proslosti, to bas i nedostaje..

10.02.2016.

Nek su mi zivi i zdravi...

Stvarno je divan osjecaj kada te dvije sicusne rucice zagrle, poklone ti usne najljepsi osmijeh i gotovo, cijeli svijet bih poklonio da mozes.

Najljepsi osjecaj je kada si kod kuce, koliko god ona daleko bila kuca je kuca. Roditelj je roditelj. I svo vrijeme ovoga svijeta cini mi se da bi mi bilo malo da provedem sa njima ali Boze moj, obaveze su cudo.

03.02.2016.

Eto tako..

Jel znate onaj osjecaj kada se probudite u jutro sa nervozom i svom dozom neraditisa a znas da je novi radni dan na putu i kada u svom tom sivilu od zamracenih prozora pokusavas da pronadjes odjecu ne paleci svijetlo da ne probudis onoga ko spava bezbrizno, cujes volim te kako izgovara kroz san. A tebi se popravi jutro, i odmah se razbudis, nabacis osmijeh od uha do uha i sve ti ravno do mora. I onda spustis pogled na to bice koje pokusava ponovo zaspati i osjetis neki spokoj i mir dok sa njegovih usaa i dalje cujes svoje ime i neko neartikulisano mumnjanje u znak ljubavi.
Pa ti toplo oko srca. Pa si sretan u trenutku toliko da ti se cini da ces da poletis. I cijenis to sto imate. Pa se spustis i utisnes mu poljubac, a on tako topao i mekan da bi najradije provela cijelo jutro i popodne u krevetu upijajuci svaki uzdah i dodir, ali obaveze zovu.. I nevoljno ostavis sve to u spavacoj sobi, izadjes i krenes jer.. posao zove.. I tako svako jutro...
Mnogo mrzim sto nam se radno vrijeme ne poklapa i onda mi nedostaje i kad je pored mene..

15.01.2016.

Bezobrtazno vrckava, eto takva sam.

Nikada nisam bila od onih osoba koje kukakju, kojima kada nesto ne ide u zivotu uviju se u depresiju i ponasaju se kao da je kraj svijeta. Nekako sam uvijek vazila za nasmijanu, vedru i toplu osobu sa osmijehom i kada se svijet rusi, takva tezim i da ostanem. Ne jer se foliram i jer to eto zelim, prije svega jer sam ja zaista takva.
Sasvim je prirodno da svakom covjeku, pa i meni dodju trenutci kada sam tuzna, u mom slucaju je to iskljucivo i samo u onim danima, ali i tada se trudim da razmisljam pozitivno i da budem optimisticna. Nikada nisam shvatala osobe kojima je kraj svijeta ako se desilo nesto lose u njihovom zivotu. Ja sam toliko zivotnih iskustava prozivjela i na kraju izlazila kao pobjednik. Ne kazem da dvi budete kao ja, to je nemoguce, moja priroda je retardirano vesela i sta god da se desi ja sam takva kakva jesam, ali apelujem na sve vas kojima se cijeli svijet rusi zbog jebnenog prekida veze ili bilo koje manje bitne stvari u zovotu, da se ne zavlacite u crninu vec osmijeh na lice i hrabro pregazite tu fazu u zivotu.
Zar ima nesto ljepse od komplimenta kada ti kazu da zracis, da te zivot nije promijenio i da si i dalje nasmijana lujka puna svjezine? A ti se jos vise nasmijes od srca i pokazes osmijeh  jos jace. Ne jer zelis, vec zbog toga sto te rijeci prijaju tvom egu.
Meni je to puno vaznije od komplimenta zene kako imam lijepe grudi, ili kako mi zavide na dobro izvajanom tijelu i na ravnom stomaku. Daleko od toga da mi ne prija to sve kada mi govore, ali mnogo vise mi imponuje to sto mi zavide na osmijehu i na svoj veselosti koja kako kazu zraci iz mene.
Nije tesko, samo se opustite i zivot je lagan i lijep. Vi ga krojite.


Noviji postovi | Stariji postovi

Koraci do sna!!
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
174599

Powered by Blogger.ba