..Ljubavni
21.07.2014.

Jah!!

Imala je te predivne zelene oči. Njene oči nekome su nekoć značile sve. Postala je drugačija. Sitnice su ju pogađale. A biserne suze klizile su niz obraze poput najnježnije svile.. Njen pogled, sada je ukočen. Njene usne, tihe i neprimjetne. Djelovala je tako blaženo i smireno, dok je umirala iznutra. Noćima je zamišljala njega pored sebe.. Niko više nije tu. Sama usred svemira. Ali, zaboravila je jednu pojedinost, možda ljubav nije najgora stvar koja joj se dogodila, naučila ju je da više ne leti svojim srcem u nepoznato.. Imala je nešto. U sebi. Po čemu se može prepoznati između mora žena. Bila je svoja. Kada je voljela, to je bila vizija potpune predanosti. Ali, sada je odrasla. I više neće dopustiti da je povrijedi. Naučila je nositi se sa bolom. Sa isprikama, lažnim osjećajima i varkom ljubavi. Lice joj je neopisivo sjalo u trenutku kada ga je ugledala. Probudila se u njoj nada, možda će ponovno biti voljena.. Možda! Nikada se nije bojala pokazati što osjeća, način na koji razmišlja. Hodala je kao nijedna druga. Dok je plakala, izgledala je kao božanska idila. Izgubiti nju, bila je najveća kazna.

16.07.2014.

!!

Satima gledam ka penđeru. Verandom vlada pustoš, ne čujem nikog sem pucketanje vatre. Ali one u meni. Peče me. Duša. Ide neko, čujem škripu basamaka. Držeći fenjer mati unosi zračke svjetlosti, ali ni to nije dovoljno da otjera moju tamu.

Nije umijela da mi zbori, tek jedva prošaputa:”Njegovi su pošli.’‘ Osjetih samo čemer. Sa kraja sokaka začuh zvona. Njegova, svadbena. Ne vidim njega. Sakriše ga dušmani. U dubini ove opečene duše zaigraše njegovi svatovi. Mati me povuče s penđera, i poluglasno izgovori kao molitvu:”Ćeri svako svoju nafaku ima, imat’ će i on svoju ne boj’ se’
Nastade podmukla tišina. ”Ma da bog da je nikad nem'o.” - povika babo ulazeći.
”De, de sluti, samo ti sluti ne haješ šta zboriš, nek nam se na njoj vrati. Na jedinici. Pa kud’ bi onda? Jedno u jedan a drugo u drugi tabut.’
Satima sam šutila, pa upitah babu:”Hoću se ja babo udat'? Hoćel’ i moja zvona ovako sokakom odzvanjati? Je l’ da, babo da hoće?”

A babo k'o babo, ustade’ i poče upirati prstom govoreći:”Hoće ‘ćeri moja, hoće. Dovest će babo sarajevske kočije po moju jedinicu. Pitat’ će se dušmani ‘ćeri čija li je ono mlada, od kojeg oca i majke. Dat’ će babo zadnju paru za haljinu bijele boje. Imat’ ćeš ti i svoj miraz, hoćeš ‘ćeri, sve onako kako ide. Po našem običaju. Tvoje je samo da budeš sretna. Hoćeš? Je l’ da da hoćeš?” Drhtavim glasom, uspjeh izgovoriti:’”Hoću babo, hoću, bit ću sretna"
15.07.2014.

!!

Vozila sam se i razgledala.. Glava se micala tamo-amo a pogled je bio zamisljen i tuzan.. Sjecanja su navirala.. Cijela godina dana je prosla.. tako brzo ni osjetila nisam.. Kao da se vrijeme poigralo  sa mnom i okrznulo me u zurbi da mi da do znanja da je proslo.. I zaista jeste... Taj dan je bio prelijep.. Sunce na nebu je odavalo prelijep prizor vodenoj povrsini.. Spektar boja se savrseno uklapao u harmoniju moga zivota.. A onda sam spustila pogled.... Sjetila sam se... Da... Za ruku smo prosli tim istim putem.. a sada ga prolazim eto.. sama.. tebe nema. I onda se sjetim da ako ikada odlucim napustiti sve..poci u tudjinu da cu napustiti i taj "raj"... Tesko mi pada vec na samu pomisao... Nekako me probada u grudima i steze mi se u grlu... Ne bih voljela bez toga... Tu sam sagradila sve... A onda sam svjesna da je to zivot i da tako mora... Da se moje kule od karata moraju srusiti prije ili kasnije.. Ali jedno je sigurno.. srusene ce ostati u mom sjecanju bolje nego bilo koja gradjevina najljepse sagradjena.... Ja ne dam svoje rusevine da izblijede iz sjecanja...!!!

14.06.2014.

gggggg

Pozelim da sam ptica i da odletim u neko nepoznato mjesto.. gdje cu biti sama sa svojom dusom i gdje cu na miru da prebolim sve.. Negdje gdje mogu glasno da zaplacem i da se ne susprezem od jecanja i drhtanja donje vilice.. Negdje gdje mogu da pustim krik i gdje mogu da ugasim sve ono sto imam u sebi.. Toliko mi se smucio zivot... sve oko mene.. ljudi..mjesto.. dogadjaji.. svakodnevnica... Ubija me razocaenje u najdraze.. umorna sam od prastanja.. popustanja.. davanja.. ne zelim da pripadam i ne zelim da mi se pripada.. ne zelim nista... Nikoga... nikada... Nemam snage da se borim sa zivotnim zadacama.. Nepismena sam!!!!! Ne znam rijesavati zadatke zivotne.. iz dana u dan sve su tezi.... Ne mogu.. stvarno ne mogu!!!

08.06.2014.

Po navici palim dve cigarete zatvaram vrata, spustam roletne dok sa sobom pricam, dodirujem mrak..

Cudno.. Svake godine na jucerasnji datum sam nosila crveno.. Namjerno naravno.. I tako evo vec sest punih godina, ako ne pikam ovu trenutnu godinu kao sedmu.. Ne volim pretjeano crvenu boju.. ustvari "odlucila" sam da je ne volim kada sam bila s NJIM jer je on nije volio..Tako da eto...prisvojila sam to i nikada nista crveno nisam kupovala ni oblacila, a eto kao sto rekoh ni volila.. Ali na taj datum sam uvijek imala nesto "rezervno" da obucem. I na taj datum sam uvijek bila u crvenom.. I mnogi su se cudili zasto sam bas u crvenom odjednom.. Ali ja sam vjerno sutila i tako MU  slavila rodjendan..
Volio je crveno.. Pogotovo na meni.. Uvijek je govorio da plavusama crveno jako lijepo stoji a da sam ja u crvenom prelijepa.. I tako nekada kada bi se posvadjala s njim, namjerno sam oblacila crveno.. Ko zna iz koojeg razloga.. Vjerovatno taj neki tadasnji djeciji ponos ili inat, ko ce mu ga znati sta.. Ali sam bila u crvenom... I tako sam juce otisla kod prijateljice na kafu..  Obukla sam haljinicu u tri boje. Ne moram ni spomenuti da je jedna od te tri boje bila crvena??
Imala sam CRVENE baletanke, koje sam kupila cisto tako, za ponekad uz cvjetne haljinice jer pretezno preovladava crvena.. Crveni lak na noktima!!!
I eto vidi slucajnosti.. Bas sam juce zaboravila da mu je bio rodjendan... Zanimljivo...
CUdno je zensko.. puno iznenadjenja i ko zna cega.. Al zar je bitno?? Meni je bitno sto sma ja zaboravila... Nikada do sada mi se to niej desilo.. Cak i kada sam u braku bila,planirala sam dan unaprijed sta da obucem za taj dan od crvenog.. Bozee.. I ako me sada pitate zasto... Rekla ih da ne znam jer zaista ne znam.. Rekla sam da sam mu tako slavila rodjendan..potajno.. krisom i daleko od njega.. A ako me pitate zaso sam zadrzala tu naviku opet cu vjerno reci da ne znam, jer zaista ne znam.. Valjda tako zalim godine naseg propalog prijateljstva unistene pokusajem ljubavne veze.. Pa nakon toliko vremena to u meni jos prestalo nije.. Sve do sada.. I ne osjecam se lose.. Kada sam se juce sjetila da mu je rodjendan imala sam sjetni izraz lica i slegla sam ramenima.. Kroz glavu mi je prosao datum mog vjencanja i njegova poruka ispisana na ekranu.. I znam da je mislio bas onako kako je napisao.. Al sta da radis.. valjda je to sve zivot..
Sada imam nekoga koga volim i nekoga ko voli mene, pa valjda sami plod ljubavi je doveo do zaborava... Vjerovatno sam dovoljno ispunjena i zadovoljna sadasnjom ljubavnom situacijom pa sam na sve ostalo potajno psihicki zaboravljala a da ni svjesna nisam.. Bilo kako bilo.. iznimno sam sretna zbog toga... Al svejedno, sretan mu rodjendan...

02.06.2014.

..

Tad dok sam lezala imala sam u glavi vec "napisan" ovaj post.. a sada kada su ruke na tastaturi, sjecanja se gube i stvara se blokada.. I sve sto bih da napisem kao da izmice i ne vraca se.. I tako stalno.. Kada pomislim da cu konacno nesto da napisem da mi se svidi kako saa napisala, a odavno se to desilo nije..obicno bude suprotno.. Al sta da se radi.. itno je da je napokon sve ok.. I da sam sretna.. Jesam, zaista jesam..

01.06.2014.

Ni sunce zemlji kao ti meni...

Trebaš mi..
Da se smijem kao dijete kada mi se nešto desi a ja nemam kome da kažem, osim tebi, da se desilo..
Da plačem a ti da kažeš "Nije ništa strašno, tu sam ja."
Uz tebe je sve bolje..
Trebaš mi da se radujemo svim uspjesima života i porazima..
Kada ti kažem da mi se spava a ti znaš da nije pa dočekamo zoru uz osmjeh ko' dvije budale, trebajući se stalno iznova..
Trebaš mi...
Da mi kažeš da nisam u pravu baš onda kada jesam najviše
i da kažeš "Ti pojma nemaš" a znamo oboje da imam..
Da me poljubiš ko' ženu a pomaziš ko' djevojčicu..
Kada si ljut, kada si sretan..
Da me povedeš na sva ona mjesta iz naše mašte
i da te upitam na kraju "To je sve, nema više ništa?"
a ti se smiješ mojoj ludosti više nego svojoj hrabrosti..
Trebaš mi..
Da prkosimo životu zajedno..
Da se smijemo..
Da plačemo..
Da pobjedimo geografiju...

Trebaš mi sada nego ikad.
Da pobjedimo Sebe.
I da od trebanja jedno drugog više ništa u životu ne zatrebamo.

29.05.2014.

..

I tako dobijes na kucnu adresu dvanaest prelijepih rozih magnolija.. Razvuces osmijeh od uha do uha a srce pocne da udara nevjerovatnom brzinom.. Sreci nema kraja.. I kako da ne volis tu osobu...eto.. kako? Pa obozavam ga.. !!

19.05.2014.

!!!!

Juce sam dobila rafaelo.. I kada sam pitala zasto to, dobila sam odgovor za ljubaznost.. I prije nego sam uspjela da kazem da nema potrebe, da je to moj posao i da treba da sam ljubazna on se nasao na vratima i mahnuo.. I onda sam gledala u ono rafaelo na pultu i razmisljala.. Koliko je samo bilo slicnih.. I sve samo zbog ljubaznosti? Onda sams e zapitala, pa zasto ja nisam nikada nikome kupila nesto zbog ljubaznosti, a znala sam naletiti na par jako usluznih osoba.. NEbitno.. Uzeh onaj rafaelo i pobjegoh.. Osjetih se odvratno.. Ne zelimd a mi bilo ko poklanja bilo kakvu "paznju"... tada dok to razmisljah sjetih se kutijice na kojoj pise "paznja".. Nepostojece ali kao d aje ima.. Slegnuh ramenim, pustih uzdah i tuzno se nasmijesih.. Nastavih raditi posao kao da se nista nije ni desilo.. Ponovo sam bila ista ona "ljubazna".. I eto, sta ti je zivot.. 

17.05.2014.

Tako nekako!

Sanjala ga je.. Dozivao ju je.. Ruke su mu bile na pola krvave a rame zamotano.. Plakao je i glasom na izmaku kleo joj se na vjecitu ljubav.. Posmatrala ga je iz daljine kao skamenjena.. Nije mogla da se pomakne iako je zeljela. Njeno tijelo bilo je tesko.. Ocni kapci umorni.. ruke nisu mogle da se pomjere iako je sve napore ulagala upravo u njih.. Usne su podrhtavale ali nisu mogle da izuste niti jednu rijec. Srce je pucalo necujno...
Govorio joj je nesto..Ali nije mogla razumiti.. Odjednom se pojavilo djete.. Crni mali preslatki djecak.. Zvao se Danin znam sjecam se.. Govorio mu je da ode do mame i kaze joj nesto.. A ja sam i dalje stajala kao santa leda.. Nepomicno.. Jos jedan sok je usledio i pocela sam da placem.. Znam to dokazuju i suze na jastuku kada sam se probudila.. U snu sam se pitala kako imam toliko veliko djete..Bilo mu je bar 3 godine.. Bio je bos, u donjem dijelu neke plavo zute pidjame i bez maice.. Mahom sam se uplasila da se ne prehladi jer trcao je po prostoriji koja je poplocena..bez prostirke a on bos.. Srce mi se stezalo a ja sam i dalje stajala nepomicno.. Sta me je tako ukopalo? Da li je to moja savjest proradila i opominje me za neke stvari? Da promijenim javu kada san ne mogu kontrolisati? Odjednom je djecak protrcao pored mene.. Zapeo za moju dugu suknju i fuknuo poput vjetra.. NIsam mogla da se okrenem da vidim kuda ce samo je nestao. Nastavila sam gledati u mog voljenog.. Stajao je blijed na vratima neke meni nepoznate sobe u nekoj nepoznatoj kucetini.. Imao je cudnu nijansu zelenih pantalona i tamno plavu maicu na sebi.. Rame mu je bilo umotano u neki istroseni pozutjeli zavoj.. Krv se nazirala ispod njega.. Pitala sam se sta mu se desilo dok sam onako bespomocno stajala poput drvene Marije.. Pogledao me upitno i okrenuo se i laganim korakom usao i zatvorio vrata te meni nepoznate sobe.. Tada mi je prislo djete i stalo ispred mene sa rukama na ledjima..  Smogla sam snage i spustila pogled..Tijelo je i dalje stajalo nepomicno ma koliko sam se trudila i ulagala napora da ga pomaknem..uzalud. Gledala sam majusne zelene okice sa iznimno dugim trepuskama.. Crna kosa kao gar, cudila sam se.. Lijep je to spoj za muskarca ali odakle mu crna kosa ako je to zaista moj sin?? Tada je ruke stavio ispred sebe a ispred mene su se ukazale tri plave ruze..  Drzao ih je cvrsto objema rukama i glave nagnute u stranu.. usne je razvukao u najsladjki osmijeh koji sam vidila do tada.. Pocela sam plakati jos vise.. Odjednom sam i ruke mogla micati..brisala sam suze a tada me on svojim sicusnim rukama zagrlio oko koljena.. vise nije mogao dohvatiti.. Cucnula sam i poljubila mu celo.. Osjetila sam nevjerovatnu toplinu u grudima i stezanje srca. Bol je bila neizdrziva.. Uzela sam ga u narucje i napokon krenula ka toj nepoznatoj sobi.. Isla sam..i isla i nikako da stignem.. Na kraju sam trcala al uzalud.. Sto sam se vise trudila da dodjem do tih vrata ona su mi izgledala dalje i odmicala su.. Sada sam ja dozivala.. Ali uzalud.. Niko me nije cuo.. Sada sam ja nesto sapnula djecaku i on je krenuo... Ali sta sam mu rekla ne znam.. Znam samo da je otisao i od tada ga vise nisam vidila...  Ja sam se odjednom nasla ispred dzamije.. Stajala sam u toj dugoj suknji i imala sam bijelu kosulju... Na glavi mi je bila ljubicasto roza marama i bila sam nevjerovatno lijepo nasminkana.. Gledala sam nekako spokojna ali nisam ulazila.. Kao da su odjednom nestale sve brige i muke.. Kao da je odjednom nestalo sve a ustvari nestali smo samo mi...

17.05.2014.

!!!!

Evo ovakvu, istu ovakvu zelim da rodim!

17.05.2014.

..

Ja bih zaista voljela naci osobu koja ce uvijek biti tu za mene u svako doba dana ili noci u zavisnosti kada mi bude potrebna.. Kojoj nista i niko od mene nece biti prece i koja ce sve davati od sebe da opstanemo i uspijemo.. Takvoj osobi cu da obecam da cu biti ista takva kakva ocekujem da on bude za mene.. i zaista cu biti takva.. I voljecu ga vise od sebe same.. Eto obecavam.. I ako ima jedna takva nek mi dodje Boze preklinjem te...

10.05.2014.

****

Bas je covjek smrad! Kada mu je lijepo i kada je sretan nikada ne zna da kaze "Boze hvala ti sto si mi podario ovako lijepe trenutke", ili bilo sta slicno.. A kada je tuzan, u boli, bilo cemu losem.. da vidis kako se onda sjeti Allaha.. I kako mu trazi pomoc..  I naravno ocekuje da mu Bog pomogne. A onda se postavi pitanje, zasto bi On to ucinio? Kada se covjek ne sjeti njega onako bez da trazi nesto od njega, zasto bi mu On pomogao kada trazi pomoc kada mu je potrebna.. I u pravu je..  Ali On ne bi bio On da to ipak ne ucini i ne pomogne.. Zasluzio to covjek ili ne.. Takva sam ti eto ista i ja.. Ocekujem pomoc, ocekujem ovo ono., a kad ga se sjetim kada sam sretna i kada uzivam.. Pff.. Nikad.. I zasto bi mi pomogao i olaksao mi.. Pa ne treba.. I u pravu je! Nek istruhnem, zasluzila sam..

10.05.2014.

!!

27.04.2014.

A znam.. neshvacena sam....

Cudno je.. Mjesaviva osjecaja uvikla se pod kozu i tinja.. Strah..zelja.. napetost.. sreca.. iscekivanje.. cudno je.. Ne prepoznajem ovu jacinu osjecaja u meni. Cas mi se place, cas vristi... Cas bih se glasno smijala.. cas eto ne znam ni ja sta bih radila... Potrebno mi je novo stanje mene.. Novi zivot.. Novo sve.. Danima me izjeda..... Trpim.. Sutim.. Podnosim.. Ne mogu.. Ja ne mogu!!! Prokleto ne mogu!!!

Ne zelim ovo stanje.. stvarno ne zelim...

26.04.2014.

Moja..

Ne znam zasto, i ne znam zbog cega.. Glava mi pulsira danima.. Bioritam je poremecen..Imunitet opao do maksimuma.. Malo jedem, malo spavam.. puno radim.. puno se nerviram..
Zanimljivo, jako!

Stekla sam tu svakodnevnicu i vec znam da ce mi nedostajati.. Dan mi je bukvalno ovakav...
Ustanem, obavim rituale eventualno stavim nesto u usta.. Pomazem mami i krenem..
A tada ide neki novi svijet.. Al cudno je kako uvijek u isto vrijeme svakoga danas ve funkcionise..
Da li jer ja krenem uvijek u isto vrijeme pa me i semafori uvijek isti "zakace", ili sta..
Elem, krenem ti dok idem niz ulicu obavezno se uvijek pozdravim sa istim komsijama..Nije mi jasno zasto su svaki dan u isto vrijeme vani, sta rade?

Hah, glupavi semafor na dnu ulice, uvijek prebaci na crveno bas kada mu se ja priblizim.Pretrcala bih ja jer opste poznato je da kasnim, ali jurnjava automobila mi ne dozvoljava..I tako nervozno cupkam u mjestu.. Pregledavam mobitel, igram se sa noktima, zvjeram.. Valjda zbog toga momak iz trafike dok prelazim mi dobaci da sam hiperaktivna. A jel eto, ti mi znas da jesam. Nos te djavo!
Nervozno mu mahnem jer vec pola sata mase, nabacim kiseli osmijeh i napokon sam presla ulicu..
Na mostu obavezno stoji jedan odbjagli skolski par i ljube se. Ali svaki dan se ljube kada ja prolazim!!

Pocecu da ih mrzim bez ikakvog razloga, jer eto mrzim kada vidimd voje da se ljubi a ja ne mogu!

Eto, posle semafora "kaci" me i govedji teretni voz. Da da, onaj sto prevozi psenicu, kurce palce ili sta vec. Onaj sto ide vanrednom prugom jer je pod teretom i krece se dva na sat. A ti Melda stoj i cekaj da se on smiluje preci ispred tebe sa svih svojij 7 vagona koliko ih ima. Uzas.

Ollee.. Voz je prosao, tek tada vidim masu ljudi sa druge strane koji cekaju da predju, a ja sa ove sama kao neka jadnica.. Pozdravim poznanika koji je krenuo u skolu i nastavim.. E jesam dugo i nastavila svakak mi cast. Evo me opet na semaforu pored superxafsa. Kisa pljusti danima, i obavezne su bare na cesti, cak i ako trenutno kisa ne pada. Izmaknem se po obicaju i cekam znak da mogu prec ulicu.

Presla sam je napokon, mnogo mrzim tu raskrsnicu. Ispred GRAS-a uvijek sjede isti ljudi. Ma sta vise radite tu ispred VC-a, zar vam ne smrdi tu piti kafu brate mili.. Nastavljam, vec kasnim i uzurbana sam.. 'Bem ti i semafore i voz i kisu i sve prepreke. Da i onaj par sto se ljubi, eto 'bem ti i njega!

Ej , konacno jedan semafor na kojem je zeleno.. Njega pretrcim jer me covjek u tramvaju po obicaju uvijek ceka. Nasmijesim se zahvalim i udjem. A vozim se samo jednu stanicu, koja ironija. Izadjem i pogodite sta ..

SEMAFOR! Da, i opet je pogodite sta? Da, crveno je. Sacekam i predjem. Pogled mi luta po svim onim zenama koje prodaju sitnice po cesti. Ne znam zasto al uvijek pregledams ta imaju, iako vec na pamet znam sta se kod svake nalazi. Ona se dere carape, ona sremos (luk), ona kuka za ovo ona za ono.. Eto, pa nek tebe ne boli glava... Dolazim ispred trznog centra i masa prolaznika. Probijam se kroz guzvu i zurim do sledeceg semafora. Tu ej uvijek crveno, ali ne marim puno.. svejedno zakoracim jer je saobracaj tu ravan nuli. Prolazim pored slasticarne, mahnem konobaru jos sam uzurbanija akd hop, mamina strina. Mrzim sto je moram pozdraviti svaki put al sta da se radi. Ta mi zena nikad nije bila draga, al red je red. I tu me svaki dan pita ista pitanja tipa:

Kako ti je mama? Kako ti je braco, beba? Jel ti dedo dobro, kako ovo kako ono. Ama mani me se zeno draga, svi su bolje nego ja!

Evo me zamsilite. Stigla sam na lokaciju. Proslo je nevjerovatnih pola sata. A kao da mi je cijela vjecnost ostala na onim semaforima..

Ulazim, pozdravljam se sa kolegicom, presvlacim se i tu zapocinje moj radni dan.
Ljubazna sam, smijem se, vesela sam, pjevam. Ma ej da ne povjerujes druga ja. Zaboravim nekako na sve, eto zamisli. Cak mi nije mrsko ni raditi bilo sta, samo d ami vreme brze prodje. Za tren oka eto ti ga 8 sati. Pu, i ne osjetih. Al zato ono od 8 traje kao godina.. Nekako se zavrsi pa evo me opet na izlazu. Sva sreca sto sada ne marim za neke semafore, jer ko ce ti ga jos postovati semafore u 11 uvece, ma bjezi. Prelazim most ispod kojeg protice kanalizacija. Jer svaki grad ima rijeku samo Sarajevo kanalizaciju, pogotovo u kisnim danima. I tu vidim da mi ode tramvaj. I svaki dan je isto. ZELENO se pali na glavnom semaforu, i ja zurim al djaba, tramvaj je vec krenuo a ti Melda cekaj drugi. Tada pretezno pisem poruku na mob. Sjednem i cekam. Nevjerovatnih 15 minuta. Za to vrijeme da sam isla taban fijakerom bih vec dosla kuci, ali sam umorna i radije cu pricekati nevjerovatnu jednu stanicu. KAda napokon dodje uvijek ista lica izadju, isti vozac vozi, sve je isto... Izlazim prelazim cestu koracam.. Brojim korake, ko zna sta se sve ne vrzma glavom i evo me kuci. Tada nastaje neka nova dimenzija mene..

I tako je jebeno svaki dan, mrtav, monoton i dosadio mi je vec!

24.04.2014.

beng bum krash..

Dodje mi tako nekad iz cista mira, da zaronim glavu u sake i pustm krik.. Da vrisnem koliko imam snage i glasno se nasmijem posle toga.. Voljela bih da jos uvijek cetvrtkom imam sport us koli.. i da uzmem loptu i svom snagom lupam od zid i tako izbacims vu "negativnu" energiju iz sebe.. Da se posle toga preporodim i napunim baterije za narednih sedam dana.. Ali nema.. Nema skole, nema fiskulturne sale, nema lopte, nema nista...Samo moja energija i dalje u meni.. I kako da je izbacim iz sebe? Da se sexam do iznemoglosti? Hmm.. zvuci primamljivo, jako.. Ali ne..  To ne moze kad god pozelim.. To niej ispravno to ne treba tako..Idemo dalje,, hmm.. smisljam.. Da uzmem neku drugu loptu i neki "tudji" zid i da bubam? Jel to dozvoljeno nama "ozbiljnim" ljudima? Nece nas posmatrati sa strane kao da smo cudaci? Necu se usuditi u svakom slucaju, i onako sam oduvijek za sve bila posebno cudna.. Hmmm sta bih mogla.. Pokusala sam ja u tim naletima svasta.. Kuhala sam, cistila sam kucu sa glasnom muzikom, plesala sam pred ogledalom, PEGLALA SAM (opste poznato je da to mrzim raditi), cak sam i skakala po krevetu.. Jesams tvarno, onako kao djete kada bih skakala sve dok mama ne dodje da mi kaze da prestanem u suprotnom cu biti istucena sipkom koju sam sama ubrala.A jebes mi sve ako ima ista gore od toga.. I tako sam pokusavala svasta nesto i naravno nisam uspjela.. I sto je najgore, od svih tih pokusavanja ja mislim d ajos uvijek nisam pronasla rjesenje.. Pu, jebem ti plavi mozak..
E sad, da bas ne bude sve tako crno, uspjela sam..Al na trenutke.. A to ti kada sam sa njim..Tada nemam nikakvu potrebu za izbacivanje viska energije, niti mi je potrebna sala niti ista.. Dovoljan je njegov zagrljaj i ruka u ruci, lijep suncan dan i da vidis mojih baterija za zivot.. Ma varnice iz njih koliko su pune..ali i to niej rjesenje.. I tu se "ispraznim" u krevetu..Umorim se setajuci svaki dan.. Uvijek neka "akcija".. Ali i tu je problem.. Sta posle nas? Sta nakon rastanka? Nista, opet glavu u sake i vristi moja Mel..Vristi, bar si ti uvijek bila grlata, jebalo te tvoje grlo doci ce ti glave..

23.04.2014.

..

Cudno..Nekada sam zamisljala vliki oltar pred kojim cu stajati ja sva u bijelom i moj izabranik pored mene.. I da ce sve biti okiceno i uredjeno.. da ce to da se desi na nekoj egzoticnoj plazi, ili na lijepo uredjenom travnjaku.. Obavezno u tim mojim djecijim snovima nosila sam dugi veliki veo i vjencanicu koju su mi drugarice nosile iza mene-moje djeveruse.. Imala sam isto tako savrseno vidjenje moje prosidbe.. Padale su mi na pamet razne ideje koje sumnjam da ikom normalnom mogu doc u glavu.. Jedna od njih je bila kako plivam sa delfinima i da on u ustima nosi prsten koji je eto - moj vjerenicki.. I tako u nedogled.. Mastalo se, smisljalo se..radovalo se.. Sve ti je to zivot.. A onda je doslo vrijeme kada sam zaprosena.. Jednom.. dva pua... Nista.. Ni delfina, ni nista iz moje djecije maste.. Onda se eto desilo i to vjencanje.. Ni travnjaka, ni bijelih balona svud naokolo... ni plaze, ni vea a ni duge vjencanice... Sve je to eto.. tako drugacije. A onda se desio i razvod.. I sve zaruke, svi gosti na vjencanju sve sto sam sanjala palo je u vodu.. Ili bolje receno u vatru.. Sagorilo je i ostao je trag.. Trag ali na mojoj dusi koji cu vjerovatno osjecati do kraja zivota.. Al Boze moj.. Sve je to zivot kazem sama sebi i idemo dalje.. I sta sada da sanjam?
Da li opet da budem poput djevojcice i zamisljam raskosno vjencanje pod vedrim nebom, zamisljam prosidbu iz snova ili ledenu dvoranu u kojoj rezem tortu sa mojim izabranikom? Ne.. proslo je.. sve je proslo.. A zelja.. zelja je nadasve ostala..Samo sa mnogo manje ocekivanja i nadanja. Sa mnogo manje mastanja i dosezanja do toga.. Ostala je djevojcica... isto onako mala i sicusna kao nekoc.. Ostala su njena ocekivanja i plava kosa visoko vezana u "konjski" rep...  Sve je ostalo isto..Samo se ona promijenila.. Sada je....Sada je "velika"...

15.04.2014.

..

Voljela bih da imam pjesmu koja me opisuje. Onako moj karakter.. zivot i na koju cu svaki put ostati bez daha kada je preslusam.. I voljela bih isto tako da ta pjesma traje dugoo.. da sa strepnjom cekam sledece rijeci koje ce biti izgovorene, i da u istoj pjesmi isplacem kise suza i da moj smijeh odzvanja.. Ali to je nemoguce zar ne? Tako sve sto zelim je donekle nemoguce ako se tako gleda.. Sve nesto sputava da bude izvrseno i to ti je to...
Razocaravam se u neke ljude.. nekima dajem previse znacaja..Nekli me nerviraju dok za necijom paznjom zudim.. i sve tako u krug.. Cudni su ljudi.. spremni na sve da ispune svoje.. pff.... goveda..

09.04.2014.

..

On zna da mi ne moze zabraniti.. I on zna da ako sam ja nesto odlucila da ce tako biti ili nikako, po cijenu svega..Jer takva sam ja..Nepopravljivo tvrdoglava.I jos on zna da ako zelim i ako sam naumila nema te sile koja ce me sprijeciti, makar to bilo po mene gore..zar je bito.. bitno je da slijedim svoj cilj i da ga na kraju izvrsim..A nakon izvrsenog sta ce da bude to me ne interesuje..Zar je i bitno kada se moj cilj ostvario i kada sam uspjela.I znam ja da se negdje u dubini mene plasim za sve..ali ja svjesno opet gazim ka cilju i njegovom ispunjenju..I moze mi on pricati sta hoce ja ga cujem ali ne hajem..Na jedno udje na drugo izadje i to ti je to.Gotova prica, jer davno sam naucila da mojm zivotom upravljam samo ja i niko drugi sem Allaha.. Tako da ako mi Allah daje mogucnost zivljenja, ja imam svu mogucnost svoj zivot drzati u svojim rukama bez pogovora i dobacivanja sa strane..

04.04.2014.

Znam da nije onako kao sto mislim

Kazu da se od sebe ne moze pobjeci.. Da kad tad to sto potiskujemo jednom ce isplivati na povrsinu..A onda htjeo ili ne moraces se boriti sa tim.. Bez da ga opet potisnes i sputavas..Ovoga puta se nadjes sa problemom lice u lice pa sta Bog da. Uzmi ili ostavi ne pomaze..Tada ga uzeti moras pa ko koga porazi..Ako si dovoljno vjest da ga porazis blago tebi a ako nisi tada si najebao.. Tada ti ne pomaze nista i tones.. Bez da se nadas da ces nekada opet biti na pocetnoj tacki.. Na povrsini..Cudan li je zivot.. Pomogne ti pa ti oduzme sve.. I tako u krug.. Nikako da se umori, a ne mari ako si umoran ti od njegovih zadaca.. Cudno.. Ali naviknes se..Jer ti ne preostaje nsita drugo

18.03.2014.

..

Rekli su da onaj ko nema cilj u zivotu ustvari nema ni vrijednost.. A ja sam eto sada kad pogledam upravo takva.. Nije bas da ja nemam nikakav cilj.. Imam.. Zelim osnovati porodicu.. Lijepo odgojiti djecicu.. Biti fina zena, dobra majka i eto.To bi bilo to.Ali ja znam da je to nedovoljno..To nije nikakav cilj..To je potreba i nista vise.. To zele svi..Nemam volju.Lijena sam..ne mislim ni na sta sem na sebe.. pomazem svima a zapostavljam sebe. Gledam kako svi od svog zivota cine nesto a ja ama bas od svoga nista.. Zivim dane jedan za drugim i tako mi prolazi vrijeme..Jednom rijecju..kradem Bogu dane..Dokle?
Ja imam veliku zelju zaista.. Ali jesam lijena.. I to previse.. Ne usudjujem se priznati iako znam da je tako..Izgovoriti na glas to je nemoguce..Ja sam najbolja..najpametnija. naj ovo naj ono.. Ma ja sam jedno obicno NAJ nista!
Eto to sam..
Al je problem u tome.. ili ipak nije problem..Sto to meni ne smeta.. Dapece, to sam ja i ne trudim se promijeniti..

Iz kojeg razloga je to tako ja ne znam..Eto ubi me ne znam..

Ali dodju mi dani akda se zapitams ta od mog zivota.. Tada vidim d aonda akda sam imala volju i motiva bila sam sputavana..sada kada mogu nesto ja ne zelim.. Tj. ne bas da ne zelim..Kao sto rekoh upravo lijena sam..Uspavala sam se proteklih godina..Valja me sad razdrmati i probuditi.. Ma tesko je u picku materinu.


To je odvratno.. znam to..
Oholo... ne treba tako.. ali eto.. meni je tako ok i ja sam (ne)sretna!!

18.03.2014.

..

Ponekad bi h mjerila svu ljubav koju osjecam.. samopouzdanje..ljutnju..ponos..bijes..razumjevanje..strpljenje.. Bas me zanima do kojih granica bi dosezalo..

14.03.2014.

.-.

Boli me pomisao da mom djetetu nece nikada tako.. da nikada se nece toliko brinuti i toliko truditi.. A sva je tako sretna i vesela..Sva je uzivljena u ulogu i trudi se maksimalno..Da nista ne zafali i da je sve na svom mjestu.. I tesko mi je posmatrati to sve iz dana u dan i znajuci da ako dodje do toga ja necu dobiti isto od nje..A znacilo bi mi itekako.Pa kome ne bi..
I plasi me moje sutra bez nje.. Ne bas bukvalno bez nje, ali znam da ce da bude bez nje.. pa kako tako.. bice..
I znam da ni njega necu imati.. Znam da me nece kao nekada uzeti u krilo i recui da sam njegova mala djevojcica iako se vis ene zovem njegovom.. Plasi me pomisao da sam "sama" bez njih..
I moze reci ko god hoce da razumije, ja znam da ne moze i nece nikada dok ne dozivi na svojoj kozi.. To je neopisivo bolno..i zastrasujuce tesko...
Toliko me dotice da se pitam cak.. da li je vrijedno "napustiti" ih.. Plasim se....

12.03.2014.

Njuso..

Imam jednog cuku.. tu "mahalski", i vec mjesecima ga hranim.. Imamo jedan neobican ritual koji provodimo svaki dan. Dodje mi na ogradu i bleji u prozor dok ga ne opazim, onda se pojavim ja sa njegovom zdjelicom u kojoj je hrana a onda on zamahne repom, spusti glavu i dodje do zdjelice i jede.. Obavezno kada zavrsi zalaje i ode.Tako mi da do znanja da se najeo.Ili mi na svom psecijem jeziku haze hvala.Sta god od toga bilo meni je slatko.Danas je dan bio prelijep..I on je dosao i gledao u prozor..Ne znam koliko je dugo stajao tu, jer nisam bila u blizini da ga vidim.I tako sam ga slucajno opazila kada sam izasla ispred vrata. Ali nije veselo gledao u prozor mogdnevnog boravka vec je imao onu tuznu facu, kao djete kada mu ne das trazeno. I posmatram ga. Vratim se u kucu i donesem mu obrok..Spustim na isto mjesto kao i do sada ali on nista.Ne dolazi, ne laje.. bas nista.I pitam se sta mu je. Pridjem blize i bratim mu se..SKrene pogled.Ne vjerujem.Poput covjeka.Kao da mi hoce nesto reci.Kao da se ljuti.Pitam ga sta je bilo.On podigne glavu i kaze cuveno "aww". I ja opet nista ne razumijem.Pitam ga opet sta je bilo, on ponovi isto.Onda se nasalim s njim i ja kazem "Aw", onda on isto, zatim ja i smijem se.Skrenula sam, lajem sa pascetom.Ali mi odgovara.Isto kao kad cujes neki zvuk pa se utripujes da ti neka pticica odgovara na tvoj glas.. e tako isto i ovo..Prinesem mu zdjelicu tu ispred njega a on opet ne jede.A meso je bilo u pitanu, sto me cudi. I ode.. I nema mi ga cijeli dan.Sve ga cekam, a obrok stoji netaknut.Do sad ga je vjerovatno neka macka pojela, ali znam da Njuso nije.Heh, Njuso.Dala sam mu takvo ime sto uvijek ide i njusi..Ko zna sta.. A doioma se tako pitom i fin..Pravo kucence..A mnog je ruzan stvarno.. Pravi onaj pas lutalica.Al eto naljutio se..Ko zna zasto..I sto je najgore..Krivo mi je ..Ja sam jos gora..

10.03.2014.

..

Hej ti..jel me razumijes? Ne?! Pa i ne cudi me..Ne razumijem ni ja samu sebe.. CUdna sam zar ne? Odvratna? Hladna?
Jbg, dodje ti period kada se zasitis od pomaganja drugima..kada ti preko glave dodje svaki pokusaj i stabilozivanje.. i onda u takvim situacijama postanes ovo kao ja sada.. Sebican, najblaze receno... Slijep i eto to je to.. Iako si toga svjestan negdje u dubini sebe ti si i dalje takav i to je to.. Prija ti..Nisi tuzan,nisi sretan..Ravnodusan si ali ti odgovara.. Nemas snage..umoris se.. I samo zivis dan za danom jer eto tako mora.. Jer eto grijeh je pociniti samoubistvo i eto..zivis...

02.03.2014.

Eto.. goni se u K****

Kazu zena si.. trebas i moras da izdrzis nemoguce.. Zena si i treba da stegnes srce i stiskas ocne kapke da suza prokletnica ne kane.. Treba da se poonizis do kraja i da istrpis.. Da sa osmijehom pogledas neprijatelja u lice i ocima punim nade das mu do znanja da te povrijedio nije.. Iako ti dusa cvili.. iako ti srce ludacki zeli iskociti iz grudi i iako ti se glas trese od straha i umora od stiskanja istog.. Treba da razumijes nemoguce i da presutis sve sto ti je na dusi.. Da gutas i boris se.. sama protiv sebe i sama protiv svih..
Tako bih voljela da nisam prokleto zensko.. Da ne moram ovo sve od navedenog i da poput najobicnijeg muskarca dignem noge na sto..uzmem novine,upalim tv i odmaram.. Da posmatram zenu kako posprema kucu i kuha za mene dok smo zajedno dosli s posla.. Da ocekujem od nje da mi pripremi rucak te da ista pospremi sto i da zajedno odemo u krevet.. Tamo da ocekujem od nje da nije "lijena" u krevetu i da po mogucnosti ujutru me doceka sa gotovom kafom i doruckom pa da opet zajedno odemo na posao.. I sve to da trazim od nje.. Pri tom jos da je napadnem ako nije dobro vaspitala djete.. ako se neko od djece prehladilo jer ONA nije vodila racuna o tome.. ako nije dobro ucilo u skoli jer mu nije dovoljno objasnjavala kod kuce i ko zna sta sve sto mi na um dodje kao jednom obicnom muskarcu.. Posle cu da se umorim od galame po kuci i da odem sa drustvom na pivo i kad se vratim ocekivacu da me saceka opet zena sa lijepim rijecima i lijepom vecerom..
Ma tjerajte se u picku materinu i muskarci i zene.. i svi redom...
Ja ne zelim da sam zena!!!!!
Ne zelim ni da sam muskarac!!
Ne zelim nista..
Ja zelim samo svoj mir..
Ja zelim da odem u bastu kafica i pricam.. da se smijem na prvim proljetnim suncevim zrakama..
Zelim da setam tek procvjetalim parkovima i da pjevam...
Zelim da uzivam..
DA SAM SLOBODNA!!!
Zelim da imam osobe koje mi znace uz mene..
Zelim da sam neko i nesto!!!!!!!!!
Zelim prokleto da sve nije onako kako jeste...
Da ne moram da "glumim" i d ane moram prokleto i dalje da nosim onu jebeno sretnu masku na licu..
Ne zelim je.. ne zelim jer smatram da sam lijepa i bez nje.. Da moj osmijeh zraci kada je iskren i da su mi oci pune nade kada nisu nakvasene suzama..
Zelim zivot..
Zar je tesko????
Zar je prokleto tesko imati ga i uzivati u njemu....
A nikada nisam trazila previse...
Nadam se da ne trazim ni sada...

26.02.2014.

Shvatih..osjetih..prezivih!!

Mnogo me zivot naucio..mnogo me napatio i mnogo mi lijepih trenutaka podario.. I zahvalna sam na svemu.. Nikada nisam bila sitnicava i nisam ocekivala previse.. Trazila sam ono sto sam smatrala da zasluzujem.. a kada to ne bih dobijala napustala sam.. Ne iz razloga sto ma umisljena vec sto sam znala da to zasluzujem.. I nisam se promijenila.. i ne zelim..Smatram da zasluzujem neke stvari i imam pravo na to..
Sinoc se po ko zna koji put uvjerih u jednu stvar.. Zahvalih se Bogu sto imam sve sto mi je potrebno..sto ne oskudijevam ni u cemu i sto sam pored vih nedaca jos uvijek zdrava i pametnog razuma.. Krecem se jos uvijek uzdignute glave.. Sretna sam sto imam sve ono cemu sam do sada tezila.. Iako mi se u zivotu nije odvijalo sve onako kako sam planirala.. al Boze moj, sve je to zivot i navikavam se da tako mora i treba da bude jer u suprotnom bi bilo dosadno..
Jednom davno sam rekla.."S ljepsim vremenom dolazim i ljepsa ja".. I to vazi i dalje i vjerovatno ce vaziti zauvijek. Dobila sam elana.. puna sam poleta i maste..
Zvuci cudno ali uspjevam u svemu sto zapocnem.. Tako sam odlucila da radim to sto radim.. I svidja mi se.. A mislila sam da nisam sposobna nizasta..
Ocekujue me lijep zivot.. osjecam.. Tezim mu i zelim ga.. Jos samo par sitnica da se stave na svoje mjesto i mozaik mog zivota je uredno popunjen..

07.02.2014.

I sve ce biti proci.. i sve ce doci i otici.. samo cemo ostati mi.. ali nikada isti..

Shvatila sam da se mjenjam.. Da zavrsavam vec dovoljno nezapoceto.. Da odustajem pre nego i krenem i da sklaljam pre nego je i nametnuto.. Pokusavam sve sabrati.. uvesti u goblen zivota tako sto cu mu dati jednu drugaciju notu svega.. Tako sto cu ga ispuniti necim drugacijim i lagodnim.. No odustajem prije nego sam i uzela sve KONCE u ruke.. Ne razumijem zasto i kako, samo se desilo.. i desava se.. Osjetim promjene.. U liku, glasu, u krvotecini cak.. Znam, suludo je.. ali je tako.. Moja krv vise ne "urla".. moje zjenice se vise ne sire na poznate zvukove melodije i tijelo mi ne plese u ritmu kao nekada.. Sta mi se desilo? Ko me je pokopao? Zivot? Moguce li je? Nakon svega to da mu dozvolim? Nakon svega da se predam? Bez borbe? Ali poenta je u tome sto ne vidim protiv cega se borim..Ubija me tiho.. Poput tihog ubice..dio po dio.. necujno na spavanju tako da svakim jutrom iznova nastaje neka nova je.. Neprepoznatljiva sebi.. drugima.. ogledalu najvise.. Zasto trpim u sebi odredjene doze straha,nemira i slutnje.. Srce zebe iako vani grije neko zubato sunce.. Dusa se ne raduje... tijelo ne podrhtava.. Ja klonem..

03.02.2014.

Eto tako...

Oduvijek su me ucili da budem uzorna, poslusna i koliko toliko pametna.. I naucili su me mnogo toga, zahvalna sam im.. Jedino sto su trebali da me nuce jeste da imam mjeru i da ne pretjerujem u nekim stvarima.. Al otom potom, moram nesto i sama nauciti jel de?

-Jucer smo dobili jednog novog clana porodice. Brat mi je dobio djevojcicu, samim tim ponijela sam titulu tetke. Priznajem, nije me se doimala toliko jer jos nerodjenoj bebi nisam davala ama bas nikakav znacaj. Nisam imala nikakve odjecaje i ponasala sam se kao da se nece ni roditi. "Duznost" mi je bila da kupim te neke simpaticne stvarcice za novorodjence pa sam ispostovala..ali onaj osjecaj danas dok sam prisustvovala u bolnici njenom presvlacenju.. sam izlazak iz bolnice.. bebin prvi plac..prvi pokusaj osmijeha.. stisak ruke.. neprocjenjivo.
Nisu joj jos ni ime izabrali a vec sam je zavoljela kao da je moja rodjena. Ama ne odvajam se od nje! Tako sicusno stvorenje.. tako mrljave okice i tako njezno.. nemam komentar..

-Umorna sam danima, a san na oci nece pa nece.. Sto ti je kad je neko proklet.. a kad odem na "odmor" spavacu kao zaklana.. Umjesto da uzivam mene ce da savlada umor.. Mislim sta reci.. strasno.

-Tuzna sam.. Nekako cudno.. Neprimjetnoo..Barem tako mislim..
Pokusavam da sakrijem tugu u sebi i odmicem se od nje.. Ne zelim da ode, a znam d ace morati.. Mjenjam se.. Nesvjesno ali nekkao.. trazi mi.. Tesko mi padne njen zagrljaj i bilo kakav oblik "njeznosti". Ne zelim da napustimo jedna drugu. Al opet.. Sveje to zivot.

-I dok sam neka prijateljstva uspjela "obnoviti"..od nekih se isto tako udaljavam. Drustvo sa kojim sam pila kafu skoro pa svakodnevno sada izbjegavam. Razlog - nepoznat. Samo..neodgovara mi i to je to. Ali evo, priznajem. Potrudicu se..Barem cu zvati samo njega.. da se ispricamo kao ljudi.. Ostali manje-vise i ne moraju.

-Popila sam jednu finu kafu sa njom. Kazem kafu iako je ne pijem,umjesto nje pila sam toplu cokoladu ali mi je prijala uz "trac" bolje nego ikakva kafa..

-Svaku zenu razveseli soping..tako da i u mom ormaru par novih krpica nije lose za vidjeti. Sad ce "neko" da kaze "Samo kupujes, a ne znas sta ces sa odjecom".. Istina, ali to je jace od mene i gotovo..

-Potrosila sam para kao blata zadnjih mjeseci.. Prije Nove godine imala sam i razloga, treba ovo treba ono i neka...ne zalim.. U novoj 2014 samo izdaci.. Ako ovako nastavi bankrotiracu do rodjendana kojem se da napomenem, uopste ne veselim. Valjda su me obuzele godine pa mi vise i ne znaci kao prije.. Nema vise svjecica na torti i dugogodisnje zelje.. Poslo me je..

-Planiram novo poglavlje u mom zivotu.. Sad bi stara Melda rekla "isplanirala sam sve, jos samo da propadne". Tako nekako je obicno i bivalo proteklih godina, jer peh je peh.. ovoga puta cemo vidjeti sta ce i kako ce biti... Potrudicu se.. zaista!

-Treba da mi dodje ona.. I bice tu kako mi je najavila mjesec dana otprilike.. Veselim se.. Iako niej dugo proslo od zadnjeg susreta nekako sam je pozelila.. Fale mi jutra neprespavana pricajuci sa njom.. I fali mi izlazak u sitne sate do obliznjeg fast fooda po veliku porciju donera.. Da nahranimo glane oci jer je guzica poprilicno sita.. I veselim se setnji u njenom drustvu i svakodnevnim desavanjima, a znam da ce uvijek biti nesto novo...

-Nekako cudno sam sretna i ispunjena.. U sustini kada sve saberem i oduzmem ja ustvari nemam nista, a opet imam sve! Dosta meni ispunjeno srce i meni svi konci zivota ponovo u rukama.

-I jos nesto.. Na danasnji dan sam dobila prvu menstruaciju u zivotu... Eto.. pamtim gluposti.. to sam ja :P

20.01.2014.

..

Boli.. steze srce.. ali tako mora... znam da prokleto mora.. moja dusa nema snagu lavice kao nekada.. moje tijelo je klonulo.. nisam ista.. nisam...

15.01.2014.

-.-

Stajala je i posmatrala.. Cinilo se kao da nekoga ceka.Sa nekom cudnom dozom tuge u ocima gledala je zamisljeno u jednu tacku i pucketala prste na rukama. Smjenjivali su se mnogi prolaznici pokraj nje ali ona je poput kipa nepomicno zurila u jednu tacku.Tacku koja joj je tada promijenila zivot.Za nju je tog trenutka cijeli svijet stajao i sem tih par redova na papiru za nju nista vise postojalo nije.Na izmaku snage podize ruke i protrlja oci, s nevjericom u ono sto je procitala na banderi.. Istina je.Njega vise nema. A sjecala ga se. Suze su se slivale niz njeno rumeno lice a bujica bjesa sama je izbila iz nje. Tada zapomaga koliko ima snage i njena koljena dotaknuse mokri asfalt. Kisa je neumoljivo padala i kao da se takmici sa njenim suzama. Nista nije osjetila.. Ni hladnocu vjetra koji joj siba u lice. Kao da joj svu istinu vraca u njene uvojke koje je do nedavno dodirivao on. A voljela ga je vise od svega. Sada za njegovu smrt doznaje na jednoj obicnoj ulicnoj rasvjeti.Rukama je prekrila lice, ali nejne suze su i dalje besramno padale. Bol u grudima nije jenjavala a ni ona poznata knedla u grlu. Osvrnula se oko sebe i vidjela da je posve sama. Smjela bi se zakleti da je prije par renutaka neko bio u njenoj blizini. Kao da je cula glasove. Sada nema nikoga. Vjerovatno u soku nije svjesna koliko je vremena proslo i da su ti glasovi vec odavno napustili mjesto na kojem je ona poput kipa stajala.
Dozvala je taksi i jecajuci usla u automobil.
Na pitanje "Dokle gospodjice" odgovorila je sa "njega vise nema".
Vozac ju je nijemo pogledao i tek tada vidjeo njene uplakane oci.. Njena mokra koljena i lice ljepse nego ikada.
Sta vam se desilo?
Njega vise nema.
Koga,njega?
On je umro.
Ko?
On. Voljeo me je. I ja sam njega.
Vas momak?
Ne.
Onda, ko?
On je bio vise od mog momka. Bio je moj andjeo cuvar i zvijezda vodilja. A sada kada sam konacno skupila hrabrosti da mu kazem koliko ga volim i kako ne mogu vise bez njega ja sam.. Ja sam vidjela njegovu smrtovnicu i cijeli zivot mi je preletio pred ocima.
Ohh..Zao mi je.
I meni. Vozi me kuci.

Usla je u ssvoj kromni dom i srusila se na krevet. Onako mokra i malaksava zaspala je u suzama. Probudila se glave teske kao tuc i podocnjaka poput vrecica za filter caj..
Pogled u ogledalo joj nista znacio nije. Umila se hladnom vodom i presvukla.
Ruka joj je drhtala pri podizanju telefonske slusalice.Glas joj je bio slabasan, ali ipak se usudila da nazove njegovu mamu.
Gospodjo K. ja sam.
Zacuo se veseli glas sa druge strane.
Cula sam za nesretan slucaj i zao mi je.Mozda je kasno ali ako vam nesto treba tu sam da vam pomognem. Rekla je sada vec plakajuci.
Da mi pomognes sta?Kakav nesretan slucaj?
Pa.. zamuckivala je.. Vidjela sam smrtovnicu Vaseg sina.
Hahahaaha! TI se zezas sa mnom?
Pa..ovaj.. ne.
Na svu srecu oba moja sina su jos uvijek na ovom svijetu. Upravo pijem kafu sa obojicom i razgovaramo. Mora da si pogrijesila.
Tada joj je sve bilo jasno. Na smrtovnici nije bilo slike. Cim je vidjela ime i prezime nista vise nije mogla da procita od soka.. Sledece cega se sjeca bilo je da je usla u taksi. Niti recenice vise procitala nije. Moguce da je stvarno pogrijesila.
Upravo se spremala da izadje van ponovno do te iste bandere i da ode na vrata momku kojeg voli. I taman sto je krenula izaci iz kuce on se pojavio pred njom.. Bacila mu se u zagrljaj i dugo je plakala.. Grlio ju je sa tolikom zudnjom i milovao joj kosu. Sapnuo joj da je voli i da je nikada napustiti nece. Da ni na onaj svijet nece otici bez nje. Pogledala ga je uplakanim ocima i stegla koliko je imala snage.
Znala je da ce tako biti.

06.01.2014.

Nista nije kao prije.. mozda je i bolje..

Ne bih voljela da ikada zauvijek napustim moj grad.. I ako nekada stvarno to budem morala ne znam kako cu se naviknuti na sve novo sto bi me cekalo negdje tamo.. u tudjini.. Voljela bih da me grli jutarnje sarajevsko sunce.. Da se meskoljim u krevetu pod prvim jutarnjim zrakama svijetlosti.. Da mi pricaju ponocne svjetiljke grada.. Da mirisem lipe sarajevskim setalistem.. I znam da tamo negdje nece biti sarajevskog duha i humora.. Da nece biti iskrenog smijeha do suza.. sale na svaciji racun.. pomoci kome god i kad god zatreba.. Znam to.. Znam, jer nigdje nema iskrenosti kao u sarajevu..Nigdje nema prijatelja kao tu.. I nigdje se ne gleda pravo lice tebe kao u Sarajevu.. Ne zelim da izgubim sve sto sam godinama sticala.. Pozelim se cak i moje sobe.. Sticajem okolnosti dugo nisam spavala u njoj.. i sinoc kad sam dosla obuzela me nostalgija.. Hodala sam od coska do coska... Mirisala mirisljave sapune u ormaru.. Zapalila mirisnu svijecu i legla na krevet... Gledala sam u plafon i razmisljala.. O zivotu, o meni o svemu.. Nedostajao mi je moj mali djeciji kutak na krevetu.. Sve te igracke su me umoljivo gledale kao da mi zele reci da ih ne napustam.. A tako sam ih surovo ostavila tu... Samih.. Tako sam ostavila svako srce koje visi na zidu i svaki citat nalijepljen na predmetima sobe.. Sve je to moj mali kutak zivota.. Od pocetka pa sve do sad.. Sve godine dogadjaja sam smjestila u taj sobni kutak i pomisao da nekada nece biti toga tesko mi pada.. zaista.. Nikada necu reci da se necu naviknuti bez toga.. hocu.. vjerovatno ce me kroz par godina ciniti druge stvari sretnom i radovati novi dogadjaji koje cu isto tako cuvati... ali kako cu se naviknuti.. Probala sam jednom i nisam uspjela.. Da li cu drugi put znati bolje zapoceti sve?? Plasim se... Jedva sam cekala da se zavrsi decembar.. S njim i protekla godina.. Ljubila sam osobu koju volim tacno u ponoc i pozeljela da trenutak traje vjecno.. Ispunio se nije.. i znala sam da nece ali sam ga svejedno zeljela takvog..I evo, kada se zavrsio decembar saznala sam neke stvari.. Nova godina mi je pocela poprilicno burno ne zelim da se tako i nastavi.. Sva sreca pa sam optimista.. samo ... koliko jos dugo to mogu da budem sa svim okolnostima koje me zadese i sa svim desavanjima koja su iza mene.. ali borim se.. Navikla sam to kroz zivot... Uspject cu kao sto sam i do sada mnogo toga zacrtanog uspjela.. Sa novom godinom imam nove ciljeve i planove.. Hej... pa ja prvi put u zivotu to imam.. Stvarno.. I interesantno je.. Tezim ka necemu i zelim to ispuniti do kraja.. Nisam bas ni do sada lutala bez cilja.. ali sve je bilo povrsno.. bez puno volje i zainteresovanosti.. Sada je zelja bas jaka a volja na zavidnom nivou.. I tih par stavki koje sam stvorila u glavi i rekla sebi da ce se ostvariti i da cu ih ispuniti.. morat cu.. hocu jer zelim..

06.01.2014.

I need a hug!

Umorna sam.. od svega..

23.12.2013.

Tacka zarez tacka!

Ne volim decembar.. Ni mrazove.. Nista hladno i vlazno.. Ne volim maglu i smog.. Nista sto podsjeca na zimu.. Nista sto asocira na snijeg.. Jednostavno ne volim.. Imam tu "srecu" da sam rodjena bas u zimskom periodu.. pa svaka pomisao pjena partija, koktel haljinica otpada zbog odvratne bjeline.. tada se zamotam u salove i kape i eto ga.. robot! Al ajde sta da radim.. Ne volim zimu i gotovo.. Decembar sam po sebi mi ne donosi nista dobro.. Cijelu godinu ako sam uzivala i bila sretna na kraju kada nastupi odvratni poslednji mjesec u godini meni sve nadoknadi..I besane i ne prespavane noci... i nervozu, i histeriju, i depresiju i ovo i ono i sve sto ide uz to i jos plus.. Pff... Jedva cekam januar.. Iako ce biti snjezan osjecam.. samo da se napokon zavrsi ovo govno od mjeseca.. I znam.. nisam umislila.. godinama unazad je tako...

17.12.2013.

Al stvarno ne volim decembar.. uvijek je govedji!!!

04.12.2013.

..

Da, sada sam s njim i on mi je sve. I volim ga vise nego tebe. Zapravo, volim ga vise nego ikoga dosad. Je li bolji od tebe? Necu ti reci. Ne zanosi se, nisi bolji, samo necu da ga upoređujem s tobom. I nemoj misliti da mislim na tebe potajno, kad cujem neku staru pjesmu, kad vidim neki stari datum, stara mjesta... Ne. S njim imam nove pjesme, pamtim nove datume, idem na nova mjesta. Zaboravljen si. I nije vrijeme donijelo zaborav... Ljubav je.

22.11.2013.

..

Ponekad ti dodje trenutak da se svijes poput maceta i zaspis.. u zagrljaju.. tu na grudima.. na stomaku.. Na svim mogucim pozicijama na kojima zaspi macka na insanu.. A onda kad bolje razmislim ne bih spavala.. Legla bih i uzivala.. Slusala otkucaje srca izabranika i mastala.. O carobnom svijetu.. O cvjetnim livadama.. O ruzicastom nebu i o andjelima sa krilima.. Mastala bih o srebrenim putevima sa zlatnim krosnjama drveca.. Preletila bih sa planine na planinu posipala prah na zemlju.. prah radosti i smijeha.. prah srce.. Znala bih uzivati..

18.11.2013.

..

Mrzim kada napustam poslednja kucu i kada je moram da zakljucam.. Cijeli put do odredista premotavam film u glavi da li sam dobro zakljucala.. zatvorila sve prozore.. ugasila sva sijetla..plin.. Cak se pokusavam sjetiti da li je ves masina ostala kljucena iako sam sigurna da je uopste nisam ni palila.. I tako se ugvatim danas da mislim.. I imam foiju od toga.. Zovem nanu da sidje i provjeri da li je sve uredu.. I opet sto je najgore,kada mi javi da je s ok, ja opet joj ne vjerujem.. I stvarno ne znam kako otjerati tu glupu naviku..

14.11.2013.

Remont..

Dodju ti dani kada ne zelis nista a htjeo bi sve.. Kada prizeljkujes nesto a nemas volje nizasta.. Dodju trenutci kada bi se smijao iz sveg srca, a nemas volje ni za usiljeni osmijeh.. Dodju ti tako i trenutci kada bi sa svima istovremeno a ostanes sam.. Kada nemas volje za promjenama, a promjena ti je jedino sto ti treba.. I tako uhvatis samog sebe u kostac.. Sta, kako, zasto? Mnostvo pitanja ti se vrzma glavom i dok smislis odgovor na jedno, jos dva nova si dobio na razmatranje.. I tako u nedogled.. I kada ti se glava napuni silnim pitanjima i podpitanjima, potreban ti je remont.. Kompletan.. A opet.. pokusavas da se izboris i nastavis... potisnes neodgovorena pitanja i zagonetke koje ti zivot pruza.. obujes nove sunjalice i krenes drumom..Kao da nikada nisi imao nikakav problem, nikakvu brigu i nikakvu nedaj ti Boze tugu, a jok gdje ces to danas imati.. I tako vec naviknes da hodas uspravno i ravne kicme.. Nabacis opet onaj jebeno odvratni osmijeh na lice i da vidis.. Faca i po jebo te.. Pogledas se u ogledalo i primjetis... sta? Na prvi pogled nista, a vec na drugi tu su se javile neke promijene.. Koza je malo blijedja nego obicno, obrazi malo crveniji(ne rumeniji kako treba, crveni.. odvratno crveni).. Zahvalis se bogu sto jos uvijek nemas vidne bore i nastavis proucavati.. Tada primjetis da se ispod sminke ne vidi nista.. Ni umorni ocni kapci ni podocnjaci ni blijedilo lica, a ni crvenilo u obrazima.. Tada izgledas tako novo i svjeze kao da si upravo iz kozmetickog salona.. Nasmijesis se i lice ti se ozari.. Dobijes neku novu dimenziju sebe i nastojis taj trenutak zadrzati sto duze.. I jebo te, uspijeva.. Godine iskustva su cudo.. Isplakala bih se poput malog dijeteta.. Onako iz srca i iskreno.. Pustila da sa suzama prokletnicama ode sve sto me tisti i muci i krenula bih dalje.. Ustvari, ne bih.. Ne bih krenula nigdje.. Ostala bih tu gdje jesam ali bih neke stvari mijenjala.. U kako bi ih drasticno promijenila...

09.11.2013.

!

Boze hvala ti sto si mi poslao nekoga ko ja tu kada je najteze..Nekoga ko ne mora da prica da bi mi rekao sve..nekoga cije je samo prisustvo dovoljno da odagna svaki nemir i tugu u meni..

06.11.2013.

Sve do vraga..

Tako bih rado uzela par drugarica, sjela u automobil i vozila se bez cilja.. Muziku pojacala do kraja i pjevala koliko imam snage.. Plesala bih na sjedistu automobila i smijala bih se svakom prolazniku koji nas zacudjeno pogleda.. Uzivala bih.. Zivila bih zivot.... Zivot je jedan u picku materinu..

06.11.2013.

Jedina..

Sjecam se kada sam sva upkalana legla joj u krilo i tiho izustila "Ja ne mogu vise.." Nije izgovorila niti jednu jedinu rijec.. Udahnula je duboko i spustila svoju ruku na moju glavu.. Prolazila je prstima kroz moju kosu.. Osim mojih tihih jecaja i njenog ponekog uzdaha nista se niej culo.. Ko zna koliko dugo am tako plakala dok konacno nisam smogla snage da podignem glavu.. Tada sam vidjela njene oci kako placu.. Knedla u grlu bila je jos veca, srce se stezalo a glava je pulsirala kao da ce svakog trena da eksplodira..
Tek tada sma bila svjesna koliki dar od boga imam i koliko sam mu zahvalna sto je pored svega ona za mene uvijek tu.. I da milion prilika imam da je zamijenim za neku "bolju".. ja to uradila ne bih.. Jedna je majka kakva god da je.. Moja je najbolja i zahvalna sam Bogu sto je bas takva kakva jeste..
Odgojila me je kako je najbolej znala i umjela.. Kako je mislila da je pravilno i kako treba.. Ustrucavala se mnogo sta da meni pruzi, da imam ja.. Oskudjevala u nogo cemu da ja ne oskudjevam.. Borila se i kada je trebala i kada nije... sve zarad moje srece.. I tek sada kako vrijeme prolazi uvidjam da je to zaista istinska sreca za nju..Vidjeti mene sretnu..
I tek sada znam zasto su je onoliko bolile moje neprespavane noci u suzama..Moj glas preko telefonske zice koji je ukazivao na to da nisam sretna i tek sada znam kroz sta je prosla da bi meni objasnila i pokazala prave zivotne vrijednosti.. Tek sada sam svjesna koliko sam sretna sto je imam bas takvu kakva jeste.. I ma koliko mi se cinilo da je protiv mene i da me ne razumioje.. ja samo znam da mi zeli sve najbolje..Ona me je nosila devet mjeseci u utrobi.. ona valjda najbolje zna..

04.11.2013.

..

Jesam li jednom rekla vec kako ne volim ponedeljak? Sve su prilikie da jesam.. al otom potom..Uglavnom ne volim ga.. Uostalom, kao niti jedan drugi dan u sedmici sem subote..A i nju.. ponekad... Ponedeljak mi budi traume iz djetinjstva.. Svaki ponedeljak je bio prvi dan skole, i najgori ubjedljivo po rasporedu.. Ponedeljak je sada i prvi radni dan i eto, opet najgori po rasporedu. Ali ovog ponedeljka sam poprilicno lose.. Jeste, danas je muslimanksa nova godina.. olee... Nikada je nisam obiljezavala, pa eto zasto bih i sada?? Nebitno... Ne volim novembar... Uopste.. Niti bilo sta sto je hladno i vlazno, bas kakav je i novembar.. Kisovit i hladan.. Odvratan.. Ne volim osjecaj kada me napustis i vratis se odakle si i dosao.. Ne volim kada znam da moram nastaviti sama tamo gdje smo zajedno stali.. Ne volim ni to kada znam...... u picku materinu kada prokleto ZNAM...

02.11.2013.

..

02.11.2013.

..

Sjecanja ubijaju..Uspomene naviru, poput vode kada je spremna za caj.. Kao da se takmice koja ce prije doci do izrazaja i sto jace me zaboliti.. AL izdrzace ovo sicusno tijelo i ovaj teret.. Pa bar ovo tijelo ima iskustva i zna se boriti.. DO iznemoglosti.. pa cak i tada.. jer sa ovim sicusnim tijelom dolazi i mala glava.. spremna za borbu..koja ne prohvata ne kao opciju izbora..

31.10.2013.

..

Dodju ti dani kada se zapitas sta i kako sa svojim zivotom.. Kada prelistas sve stranice zivotne knjige pisane do tada i zamislis se nad svakom.. Doneses neki zakljucak i okrenes novu stranicu.. A kada dodjes do poslednje, shvatis da je sve proletilo nevjerovatnom brzinom i da mozes vratiti vrijeme ispisivao bi ih ponovo.. Urednijim rukopisom i sa mnogo vise epiteta..Al avaj, bilo pa proslo kazes sebi i nastavis.. Sa puno vise iskustva, puno vise prakse i puno vise volje da ovoga puta ne pogrijesis i da je napises bas onako kako ti zelis.. Shvatis i da si se mnogo promijenio, da si zrelija osoba i da razmisljas istim mozgom na sasvim drugaciji nacin.. Shvatis da se kroz tvoj zivot smjenjuju osobe.. Zadrzis u njemu one osobe koje ti zelis da zadrzis.. Neke zamjenis novim osobama i tako u nedogled.. Vrtis u krug sve stvari i nastavljas zivjeti..Jer eto to je ono sto se valjda mora..

26.10.2013.

..

Pisala bih..rado bih pisala..

17.10.2013.

E...

Pogledam to dijete i suza mi krene.. jos uvijek.. Do kad pitam se..

13.10.2013.

tek tako..

Nadjoh blogg koji sam pisala jos u 2009 oj godini i procitah post...

*Da sam mjesec u godini, bila bih: Juni :)
*Da sam dan u sedmici, bila bih: Subota
*Da sam dio dana, bila bih: Vece
*Da sam planeta, bila bih: Saturn
*Da sam zivotinja, bila bih: Delfin
*Da sam muzicar, bila bih: Klavijaturista
*Da sam dio namjestaja, bila bih: Vodeni krevet :P
*Da sam historijska licnost, bila bih: TITO (haha)
*Da sam ptica, bila bih: Vrabac
*Da sam biljka/cvijet,bila bih: Ruza
*Da sam muzicki instrument, bila bih: Frula
*Da sam boja, bila bih: Roza
*Da sam emocija, bila bih: Osmijeh
*Da sam povrce, bila bih: Tikva..ahaha
*Da sam zvuk, bila bih: Eksplozija
*Da sam jedan od 5 zivotnih elemenata, bila bih: Voda
*Da sam automobil,bila bih: Audi TT
*Da sam pjesma, bila bih: '"Spasi me"
*Da sam film, bila bih: Sumrak
*Da sam knjiga, bila bih: romanticna knjiga
*Da sam hrana, bila bih: PizZa
*Da sam mjesto, bila bih: Plaza
*Da sam materijal, bila bih: Svila
*Da sam rijec, bila bih: Ljubav <3 :D
 

I uporedih ga sa sadasnjom situacijom...
Nista se promijenilo nije.. Zanimljiva sam osoba nema sta :P

11.10.2013.

..

Mujezini s minareta pozivaju na molitvu, a u pozadini se cuje eho crkvenih zvona, u gradu harizme i raznolikosti u kojem muslimani, hriscani i Jevreji zive na korak jedni od drugih. Ovo je jedan od isjecaka iz putopisa o glavnom gradu Bosne i Hercegovine koji je objavio ugledni americki dnevnik "New York Times" pod naslovom "36 sati u Sarajevu". I sjecanja me stizu.. Slicno sam pisala i ja.. o svom gradu..jedinom u kojem se ne osjecam kao stranac.. i ne znam da li cu ikada ako budem morala... Da se naviknem bez njega..

06.10.2013.

..

Spakovala sam nekoliko dragih sitnica, slike u svijest utisnute mog djetinstva i krenula.. Moje misli trcale su niz gusti strah, cula sam u vazduhu majcin glas i ono uobicajeno : Cuvaj se kceri! Otisla sam.. A godine izrovane od zelja nizale se kao perle na istu nit.. Stezem kazaljke sata da usporim vrijeme,sa nostalgijom u grudima pjesma se sama pise.. Ako se vratim..Osim to malo svoje duse, livade pun sarenih leptirova, vremena kojeg vise nema, u lahoru ceznje, koga cu jos zateci? U ocima nasmijanog djeteta klatice se mjesec zut.. Na ognjistu sklupcanih misli, i pomjesanih zelja, kao pali andjeo izgubljenih snova na koljenima, sa pogledom u nebo zateci cu - samu sebe i more uspomena!!

06.10.2013.

..

05.10.2013.

:(

Zdrav covjek ima 1000 zelja, bolestan samo da ozdravi..

12.09.2013.

Tebi najdraza..

Pisem ti pismo iako znam da ga nikada procitati neces..Da ga nikada tvoje rukice nece drzati i citati rijec jednu po jednu,pocetnickim djecijim citanjem.. A radovala ti se mama cedo moje.. Nosila te u utrobi citavih devet mjeseci, bila sam sigurna da ih je bilo punih devet.

Uspjesno je mama podnosila svaku vrtoglavicu i nagone za povracanjem prvih mjeseci.. Posle svakog izlaska iz kupatila, onako polumrtva i iscrpljena bi se drzala za stomak i govorila da si za sve zasluzan ti i da ti oprasta.. Da jedva ceka da joj stomak poraste..da te miluje preko njega i da ti prica price za laku noc..

I rastao je.. Kroz neko vrijeme se mama toliko izoblicila da nije licila na sebe, ali je bila sretna.. Sretna sto ispod te velike stomacne lopte kuca jedno srce pored njenog..


Jos uvijek se mama sjeca dana kada te prvi put vidila na ultrazvucnom tv ekranu.. 

Doktor mi je rekao da se fino razvijas i da nema nikakvih komplikacija.. Mama je plakala od srece. Tada sam saznala da si djevojcica i nigdje kraja sreci nije bilo.. Hodala sam ulicama spremna svakog trenutka da vrisnem od srece..da pridjem svakom prolazniku i da mu kazem za tebe, da si tu u mojoj utrobi i da vec polahko mogu cuti kako se pomjeras.. I sada ne znam kako sam se suzdrzala da ne kazem svima, i da sa svakim ne podjelim moju srecu..

Nocima sam lezala budna sa rukom na stomaku pomno osluskujuci hoces li se pomjeriti.. Hoce li me tvoja sicusna nozica udariti ili neki drugi majusni dio tvoga nejakog tijela..

I tata te je voljeo.. Cesto bi dolazio s posla i ljubio te preko moga stomaka.. Pricao ti da jedva ceka da izadjes i da ces da budes tatina princeza.. Kako je vrijeme prolazilo kupili smo ti mnostvo igracaka.. Polahko opremali tvoju sobicu i nestrpljivo cekali dan kada ces napokon ugledati svjetlos dana.. Kada nasoj sreci nece biti kraja, i kada ce te mama napokon drzati u rukama.. 

I rodjaci su te voljeli vec nerodjenu.. Odvajali su svoje igracke samo za tebe..Svi su te voljeli.. Svi su ti nesto poklonili da imas kada dodjes.. Da ti nista ne fali..

Mama ti je danima plela papice, i male sarene kapice.. U glavi je vec zamisljala kako ti ih oblaci i kako si najljepsa tatina princeza..

A onda je mama osjetila jak bol u stomaku..

Trpila je, krila je od tate.. Nije se htjela brinuti.. Mislila je to si ti..Sada si velika i malo si ojacala, i ti to opet samo nagovjestavas da si ziva.. Sada udaras malo jace.. Svaki put bi mi se srce steglo od bola kada bi samo i pomislila da nesto moze krenuti po zlu.. Bila sam ubjedjena da ti se nista ne moze desiti..

Otisla sam doktoru da mi kaze da je sve u redu i da ti se ne zuri toliko.. Ali prevarila sam se.. Bila si zdrava beba i zeljela si izaci ranije.. Mami je bilo drago sto ce te napokon vidjeti,ali je znala da nisi spremna.. Da nemas snage da se izboris.. I zato je mama trpila bol jos danima, samo da porastes u veliku djevojcicu.. Danima je ponovo osluskivala da cuje neki tvoj udarac..

Hajde, hajde luce moje samo jednom..Neka bude i najjaci do sada samo hajde..Pokazi mi da si ziva.. Preklinjala te mama drzeci se za stomak i milujuci ga.. Ali uzalud.. Ti si svaki put spavala.. Tada bi mama prisla tvom ruzicastom kreveticu i posmatrala ga.. Zamisljala te kako spavas u njemu i tiho pjevusila uspavanku dok se drzala za stomak.. Mama nije prestala da se nada.. Zelja da te rodi bila je jaca od svega..

A onda si me tu istu noc jedina moja probudila bolovima..

Bili su jaci nego ikada.. Ja sam znala da hoces da izadjes.. Uzela sam torbu vec spremnu za bolnice i sa tvojim tatom krenula da te donesem na svijet.. Znala sam da vise ne mogu cekati i bila sam spremna da rodim najljepsu djevojcicu koju je svijet vidio..

S ponosom sam usetala u bolnicke odaje onako sva zaokruzena.. da svima pokazem da u meni raste jedan mali sicusnji zivot koji cu ja sada da donesem na svijet..

I sada ne znam kako se to sve desilo.. Znam da sam osjetila jaki bol i ti si bila van mene.. Nisi plakala.. Pitala sam se sta ti je.. Ali mi nisu rekli.. Sve sto znam jeste da si rodjena malo prije vremena i da moras u inkubator.. Nisu mi dali ni da te vidim cedo moje.. Tjesila je mama samu sebe, jer ni ona nije proplakala dva sata nakon poroda.. Vec te mama poredila sa sobom i rekla je kako si vragolan kao i ona i da ces proplakati.. Pa i mama je proplakala.. Lezala sam cekajuci bilo kakvu vijest o tebi, ali nista.. I tata ti se bunio kada je saznao.. Ni njemu nisu dali da te vidi.. Rekli su mu da ti se bore za zivot i da meni ne kaze nista te da se nadaju da ces biti dobro.. Ali ja sam znala, ja sam znala da nesto niej uredu.. Histericno sam plakala i dozivala sam te.. Posle sam zaspala jer su me opili.. Kada sam se probudila tvoj tata me je drzao za ruku.. Znala sam.. Mama je znala da te nece vidjeti srecice.. Tada mi je i doktor rekao da nisi prezivila..da si bila jako slabasna i da te nisu mogli spasiti.. Kada sam trazila da te vidim onako mrtvu nisu mi dali..Imali su izgovor da ce biti jos djece, da smo mladi.. i nestao je.. Ali ja nisam zeljela jos djece... Ja sam zeljela tebe.. Da te privijem na grudi, da te podojim..Da ti kazem da te volim i da cemo tata i ja uciniti sve da ti ne fali nista u zivotu.. Mama ti se tako radovala..

Nekako sam se pomirila sa sudbinom i napustila bolnicu..

Znas li cedo moje kako me je bolilo kada sam izasla bez tebe u narucju..

Znas li kako me je bolilo gledati druge majke kako u svojim sveznjima nose svoje princeve i princeze, a ja tebe princezice moja nisam mogla ni viditi.. 

Jos uvijek te majka nakon toliko vremena oplakuje.. os uvijek ti majka u suzama zaspi sa tvojim stvarima na licu.. Jos uvijek te majka doziva i zali za tobom.. Nikada te majka prezaliti nece..

Al da znas sreco moja jedina, da te majka bez obzira na sve i dalje voli najvise na svijetu.. Voli te i tata, samo on se drzi jace.. Ne zamjeri mu.. Brine se ali te voli istom jacinom kao i ja sigurna sam..

Bice jos djece,majka to zna.. Ali u srcu ce uvijek ostati rana za tobom..

Voli te tvoja majka..

10.09.2013.

Sirim ruke nebo grlim..pruzam korak i gazim ispred sebe sve..

Ponekad covjek nije svjestan sta gubi a sta dobija dok mu se to ne obije od glavu..
Ponekad se radujemo nekim stvarima i kasnije se uvjerimo da smo se radoovali uzalud i da nas to ne cini toliko sretnima koliko nam se cinilo u tom trenutku..
Kad-kad placemo zarad gluposti,iako u tom trenutku mislimo da je to najveca stvar koju imamo i koja nas tjera na plac..
Ponekad se povjerimo osobama u koje tog momenta imamo povjerenja,a da kasnije vidimo da  smo nesto rekli nekoj osobi koja to najmanje zasluzuje..
I tako.. cijeli zivot se zavaravamo i cinimo greske..
Kako godine prolaze uvjeravamo se da smo nekada radili gluposti koje su nam u tom trenutku bile prioritet..i zbog kojih smo se ako je trebalo znali posvadjati samo da izdobrimo i uradimo bas to sto nam se tog trenutka radilo..
I sve tako..
I ponekad krenes u vezu samo da dokazes sebi da mozes imati tog momka, i da napunis svoj ego..
Tako sam sinoc odrzala "lekciju" prijateljici..
Bez dlake na jeziku i bez predrasuda.. tako sam rekla sve sto mislim jer eto u tom trenutku mi se to cinilo kao pametno.. mozda sam vec sledeceg trena zazalila zbog tog ucinjenog al jebaji ga..Kaze se da posle jebanja nema kajanja, i da jedna od cetiri stvari koje se ne mogu vratiti jeste upravo to.. izgovorena  rijec..
Ja sam izgovorila i gotovo..Bilo proslo, uzmi zdravo za gotovo..

Nemam volje da pisem.. nemam volju ni za sta..
Par dana u nazad bih najradije pojela samu sebe.. Istrgala bih zeludac iz urobe i isprzila ga.. Kao dzigericu i bacila ga izgladnjelim pascadima na objed..
Nemir u mom tijelu traje danima.. Najradije bih da to prestane..
I uzalud se trujem kojekakvim gaziranim napitcima da bih mi zeludac "preradio".. Uzalud se gledam u ogledalo i tjesim se da ce biti u redu..
Sta mi je?
Zasto sam proteklih noci toliko plakala?
Zasto me izjeda nesto iznutra i zasto osjecam toliku prazninu i bol?
Sve je savrseno u mom zivotu!!
Jebem mu majku konacno sam sretna.. Cemu onda suze, pitam se?

NIkad cistije lice imala nisam.. Bez ijedne jedine bubuljice, cak ni naznake za njih nema.. Bez ijedne jedine bore.. Savrsenog tena.. Boze.. sretna sam sto je tako i sto se s ponosom mogu setati bez pudera!
Posmatram sliku uslikanu nedavno na vodopadu Skakavac..
STojim rasirenih ruku i gledam u tu ogromnu kolicinu vode.. Nemirno pustene kosa i bez maice.. Oslikava mi figuru.. Svidja mi se to sto vidim..
Boze, narcisoidna sam!
Mjenjaj se Melda..
Hoces, zar ne?
Hoces moj kurac, vuk dlaku mjenja al cud ne..To bi ti trebala itekako da znas..

Ajde, jebaji ga.. zivot ide dalje.. prihvati.

Prihvati tako i nemir u tijelu, bol u zelucu, suze prokletnice, i treperivost u "vazduhu"..
Bar je tebe zivot naucio mnogim stvarima..
Pokazi ono lice besmrtnice i zube krvolocnice..
Nastavi se boriti sa prokletnickim zivotom i porazi ga jos jednom..
Dopuni sebe egom..
Bas kao i tvoja prijateljica kada joj se nadje muskarac na putu kao izazov..
Ti to mozes, ti to znas...

09.09.2013.

Prokleto godinama ista pjesma..

09.09.2013.

..

Kad bih samo mogla izbaciti sve iz sebe..samo kad bih prokleto mogla listati jednu po jednu stranicu zivota i brisati sve sto je zapisano u njima.. Tako bih prokleto bila na nuli i tada bi ova bol iz grudi nestala.. Daljine ne bi bilo, i ne bih se imala zbog cega radovati a ni tugovati.. Osjecam da bi bilo lakse..

04.09.2013.

....

Jel vam poznat onaj osjecaj kada vas neki miris necega podsjeti na neki odredjeni period u zivotu koji ste prozivjeli i eto ostao vam je u sjecanju? Meni se to eto tako cesto desi.. I tako ti ja idem danas da se nadjem sa prijateljem da se ispricamo i udahnem punim plucima taj miris "proslosti".. I prisjetim se skolskih dana.. Pogledam oko sebe, nova skolska godina je vec pocela.. Zavidim svim onim "sredjenim curicama" kako nose svoje torbice i zurno trckaraju na nastavu.. Kako bih se rado mjenjala sa svakom onom koja kaze da jedva ceka da zavrsi skolu.. Rado bih joj prepustila svoj zivot a ja na tren uskocila na njen.. Bas me zanima da li bi i posle svega pozeljela da ostane u mom zivotu, a ne onako bezbrizna da gazi korak za korakom u novu skolsku godinu.. ehh..

01.09.2013.

Pizda materina od naslova!

Shvatila sam da je najteze onda kada se uhvatis u kolapsu sopstvenih frustacija, i kada vodis rat protiv samoga sebe..Tada odjednom budes svjestan svih prednosti i mana svoga bica..al uzalud je pokusavati nekakvo nategnuto primirje kada svejedno jedna strana tebe nece biti zadovoljna..Nekad trebas znati izbalansirati izmedju snage volje i snage uma.. Mada je tesko.. Kako god, u tom ratu tvoje duse uvijek jedna strana gubi a druga dobija.. I nikako ne mozes reci da si dobio ili izgubio rat, kada si ustvari dobio oboje i izgubio oboje.. Tada ti je najlakse da sve tvoje zelje i frustracije spakujes u kovceg zaborava, ostavis na obali zivotne rijeke i predjes most ponosa i prkosa.. To da li ces biti sretan nije na tebi da tumacis, bar ne jos uvijek..Svako ko izgubi rat kad tada se oporavi i krene iznova..A i onaj koji ga dobije, potrebno mu je vremena da se navikne na slavu.. Tako, valjda cu uspjeti i ja..

28.08.2013.

....

Bila sam na dnu kada si se ti pojavio i izvukao me.. Bila sam uplakana i ocajna kada si me pozvao i rekao da ce sve biti ok i da na tebe mogu da racunam..Smijala sam se i uzivala sa drustvom kada si mi napisao da ce doci dan kada cemo se sa istom ekipom smijati svi zajedno.. Setala sam ulicom kada sam te pozvala da cujes buku obliznjih kafica, kada si mi rekao da cemo nekada i sami krociti u iste.. Spavala sam kada me zvuk poruke probudio sa rijecima, da ce doci dan kada cemo se zajedno buditi.. Jela sam palacinke kada si bio ljubomoran sto ih nisam spremila samo za tebe... A onda.. Sve se promijenilo... Ponor dna je nestao sa tvojim dolaskom, suze su nestale sa prvim poljupcem..Jutro sam docekala u tvom zagrljaju, i palacinke sam spremala kao nikada do tada.. Smijao si se sa mojim drustvom i cinio me najsretnijom zenom na svijetu.. Slusali smo buku u kaficima i voljeli smo se.. Jesmo znam.. Sada nisam uplakana i kada me pozoves ne moras da mi kazes da ce sve biti ok, jer ja to znam.. I ne moras da mi pises kako jedva cekas dan kada cemo se zajedno buditi, jer ja vjerujem u isto.. I nema nista ljepse od tvog osmijeha kada ugledas malu djevojcicu kako nestasno trckara ulicama.. Privijes me jos jace i tiho upitas "Hoce li i nase onako?".. Tada mi poklonis najljepsi poljubac i kazes mi da me volis.. I ja znam da je to istina.. I apsolutno nista mi vise ne treba..

27.08.2013.

..

Ponekad kad se najmanje nadam u misli mi dodju stvari koje inace ne bi trebale i ne bi smjele.. Ne jer sam kukavica, pa se plasim i same pomisli na neku pojedinost..nego eto, tako..Ne bi trebale i svrsen cin.. Kad-kad mi se vrzma glavom mnosto pitanja i odgovora, na meni je samo da spojim pravi sa pravim i sve je rijeseno.. I sve to u teoriji izgleda savrseno jednostavno i izneadjujuce lagano.. U praksi bas tako i nije.. I ma koliko se ja trudila da povezem nekom nevidljivom tintom sve fraze i teoreme uzaludno je..No borac sam, trudim se jos uvijek..Pa i ako ne uspijem, Boze moj, pokusala sam.. I tom teorijom se vodim evo vec dvadeset i tri godine koliko sam sprcala u guzicu.. I kada iza sebe pogledam, blago se osmijehnem i kazem..Jebaji ga, sve je to nekakav zivot..Idemo dalje.. Ali sto vise govorim idemo dalje, i samu sebe ubjedjujem da je to zaista samo zivot i da sve sto se desilo je moralo da se desi, toliko iznova sokiram sebe jer ne vjerujem u isto.. I onda se opet nadjem na samom pocetku i tako u krug.. Dokle? Ali bitno je da ne gubim nadu..Tjesim se.. Moja ledja i nisu toliko mala, kada i dalje vjerno nose isti teret..

09.08.2013.

Ne mogu .. prokleto ne mogu!!!!

Ne sjecam se dana kada su mi se zadnji put mjesale suze, bol u grudima i nemoc u govoru.. Ne sjecam se vremena kada mi je tlo izmicalo pod nogama i kada me je dusa ovako boljela.. I zao mi je sto se sve to desava bas na Bajram.. Ali valjda je moralo tako.. A samo sam htjela da volim.. nista vise!

25.07.2013.

....

Ponekad kad mislis da je kraj svega.. zastanes i zapitas se.. Osmotris sve oko sebe.. Zatvoris oci i jednostavo.. poletis.. Pustis kosu da dodiruje gola ramena i da se talasa na povjetarcu zivota.. A onda te taj isti povjetarac netom dogadjaja tjera na plac.. Siba te po rumenim obrazima.. I ma koliko pokusavao da drzis oci zatvorene.. svjezina noci te tjera na suprotno.. I poput lopova otvaras ocne kapke pretvoren sav u uho.. Pokusavas osluhnuti i najdalji sum ne bi li ga povezao sa necim nevaznim i iz toga izvukao nesto vazno.. Neku misao ili putanju za dalje.. I onda kada mislis da su svi ponori dna vec uveliko pred tobom.. i da ti treba samo jedan jedini korak naprijed da utones u njih.. Tada te ta ista svjezina noci trijezni i vraca u nazad.. Tada napokon smognes snage da otvoris oci sirom i da vidis svoj zivot kao na dlanu.. E tek onda si najebao! Putevi se isprepletali..Sudbine su donesene.. dogadjaji se izdogadjali.. a ti.. i dalje stojis i zuris u zivot kao u Pikasovo remek djelo. I idalje ne razumijes sta je tu "nacrtano"..

17.07.2013.

....

Nisam savrsena, cak sam jaako daleko od toga. Ali ja sam ja! Kazu mi da se ponasam k’o malo dijete. Nee, samo se volim smijati.. :) Kazu mi da sam naivna. Nee, samo ne volim skrivati svoje osjecaje.. :) Kazu mi da sam hiperaktivna. Nee, ja samo uzivam u svakom trenutku i divno se zabavljam.. :) Kazu mi da nisam normalna. Nee, ja samo iskoristavam svaku sekundu svog zivota na najljepsi moguci nacin. :) ♥ Koliko god' me zivot gazio,ja sam naucila zivjeti s osmijehom!!

24.06.2013.

..

Sječam se plakala si kada je dan mog odlaska došao , rekla si da češ me ćekati i ja sam sa osmjehom krenuo. Vrijeme je sporo teklo i rat je dugo trajao , ali znao sam da češ me čekati zato sam izdržao. Došao je kraj rata i ja sam se vratio , ali da se sve promjenilo to nisam znao. Ne , nisi me čekala , kažu muž ti je bogat i ljep , a ja sam se iz rata vratio sa jednom nogom i sljep. Svakog dana stojim na uglu zgrade tvoje , ti me neprepoznaješ i ne znaš ko je. Već poznajem glas tvog sina i trpim hod malih nogu, šta bi sve dao da ga vidjeti mogu. Kad prođeš pored mene pred sobom nadzirem tvoj lik , ali kako da se nosi BOL , OČAJ I RIZIK. Uvjek bi prošla nešto bi mi dala , a ja ni jednom ne skupim hrabrost da ti kašem hvala. Godine moje na uglu prođoše i sam prosim sa svojom crnom kapom , koju pred sobom nosim. I danas se sječam tvojih suza , kad je dan mog odlazka došao , obečala si da čes me ćekati i ja sam sa osmjehom pošao.

17.06.2013.

.

Ponekad se pitam zasto neki ljudi odlaze iz nasih zivota.. Iskradu se poput lopova..tiho i polahko.. I onda kad shvatite da ih jednostavno vise ne nalazite na mjestu gdje su do juce bili svakodnevnica, blago se zapitate sta je to uzrok zahladjenja odnosa..Pokusavate onda dokuciti najtananije misli i vracate film u nazad po par puta u nadi da cete naci odgovor na postavljeno pitanje, ali uzalud.. Sto se vise trudite, to vam odgovor sve postaje dalji.. Mada..za svako zasto ima svoje zato..ali ja neko zato ne pronalazim vec dugo.. Ponekad mi je zao, pustila bioh cak i suzu za pojedinim osobama koje si 2iscezle" iz mog zivota.. Sada se sve svodi na par ispisanih redova preko tastature sa pazljivo biranim rijecima i to je sve.. Nema vise one opustenosti, nema laprdanja o svemu sto ti padne na pamet..Nema smijanja do ranih jutarnjih sati..Nema setanja do besvijesti..Nema pricanja o svakom problemu i problemcicu sto te zadesi..Nema nista.. Okrenem se oko sebe i pogledam krig prijatelja..- Povecao se priznajem..I sve teoretski izgleda super.. Ja sam sretna, smijem se, mahnitam, veselo je.. Ali kad pogledam malo bolje.. Sve je to prolazno.. Jeste i ja to znam.. Isto kao sto su prosla i ova neka dosadasnja prijateljstva.. ali Boze, zivot ide dalje, kazems amoj sebi i suzdrzim se da suza ne kane iz oka.. Neki ljudi mi toliko fale.. Neki ljudi su jos uvijek tu, ali na drugaciji nacin.. Ne osjecam vise da mogu s njima dijeliti ono sto sam djelila nekad.. Ne osjecam povjerenje, vec vidim interes.. I to mi smeta.. voljela bih nekad znati razlog tome ali uzalud.. Valjda je tako moralo da bude.. Osobe s kojima sam provodila dane.. prepricavala noci vise nisu sastavni dio mog zivota.. Sve je novo.. I ja sam na neki nacin nova.. Fale mi, to stoji..Ali sam mnogo sretnija.. Ispunjena sam.. Imam vremena za sve..Uzivam zaista..Ne znam da sam ikada ovako bila "svoja"..Da radim sto mi se hoce, da ne marim za tudja misljenja i da uzivam u zivotu.. Takva prije nisam bila.. Mjenjam se, osjecam..ali mi prija.. Mnogo mi prija..Opustenija sam i nadasve SRETNA!

16.06.2013.

..

Dobro..Da sam djete u tijelu zene to sam odavno zakljucila.. ali svakim danom se iznenadim.. Pozitivno naravno.. Elem.. Sretna sam.. Udaje mi se drugarica i sva ta komfuzija oko vjencanja traje danima.. A sjecam se kad smo jos kao "curice" zurile da ne zakasnimo na cas.. I onih prvih izostavljenih neopravdanih casova.. I njene prve cigarete koju je krila.. Sjecam se kada se jedne godine na moru umalo ugusila jer je ispala sa pedaline.. i sjecam se kako mrzovoljna ustaje ujutro i jedva gledajuci priprema kafu da kako ona kaze "dodje sebi".. Sjecam se svih noci provedenih budnih u njenom prisustvu i razgovora do ranih jutarnjih sati.. Svih Novih godina, i rodjendana provedenih plesajuci.. A sada.. Sada moja N. se udaje.. Sada postaje zena, i sretna sam zbog nje.. To da sam joj odrzala lekciju sta treba i kako to cu da izostavim, bice da sam previse pametna :P Ali sam istinski sretna, zasluzila je finog covjeka pored sebe.

01.06.2013.

!!

Jako je tesko kada ispracas nekog koga volis.. Znam ja sve.. Ne ide on zauvijek al nema vise onog smijeha do gluhih doba.. Nema vise poljupca u obraz kada se vrati sa posla i cvrstog stiska moga sicusnog tijela.. Nema vise nejgove glave na mojem krilu i mojih prstiju u njegovoj kosi.. Vise mi nece govoriti da mu pravim frizuru i da mu popravim kosu nazad.. Nema vise ciscenja tus kabine posle njega.. Cak ce mi faliti i sve one carape razbacane po sobi, i miris dima u zavjesama.. Falice mi i ono nejgovo "Melda haj mi napravi kafu, haj mi ispeglaj maicu.E Melda znas li ti gdje mi je vo.. ono.. Joj seko kad bi ti mogla da napravis nesto slatko.. Jos seko kad bi ovo, joj seko kad bi ono..." Nema.. Sve odlazi s njim.. I znam da kad jednom predje kucni prag vise nista nece biti isto.. Cak sam htjela da mu dam moju omiljenu posteljinu sa delfinima.. Da mi je cuva kada dodjem da spavam kod njega.. I predomislila sam se.. Sjecanaj me ubijaju.. Vec mi fali.. Opremam ga kao majka sto oprema kcerku za udaju.. Pravim mu "ruho".. Boze kako otrcano zvuci.. Al to je moj brat i ja to zelim... Pakujem mu odjecu i placem.. Drago mi je sto krece svojim zivotom i za svojom sudbinom.. Ali svejedno boli.. Fali mi vec.. Samo da kisobran ne zaboravi.. Da mi ne pokisne.. Boze.. Mislim i o najmanjim detaljima.. Ubija

01.06.2013.

..

Svijet je cudan..Mrzim ga.. Vrijeme ostavlja mnogo jake posljedice na moj um.. tijelo i duh.. Usporena sam.. mrljava.. jednom rijecju.. nikakva.. I kao takva se ne osjecam najbolje.. Ne osjecam se nikako.. U jednom trenu mi se cini kao da ne postojim.. Svijet se vrti konstantno..ja kao da stojim u mjestu i cekam.. a sta cekam.. ko zna.. samo.. Nisam sretna.. Fali mi.. Sve zivo mi fali.. Pocela sam izbjegavati drustvo.. Pocela sam smanjivati konverzaciju.. Pocela sam se mjenjati.. Nesto se desava.. Brinem..

29.05.2013.

Oko mene sve..ceo zivot je laz..dodji voli me ti to jedini znas!!

Bio je ponosan na nasu ljubav i dokazivao je to.. Svakim danom bi mi mamio osmijeh na lice i govorio da me voli.. Nije prosao dan da mi nije pokazao da sam mu sve..

Ne rijetko bi me nazivao svojom zenom i bez srama govorio kako zeli da budem majka njegove djece..Njemu nikada nisam rekla da mi nesto pokloni..slusao je i sam zakljucivao sta bi moglo da mi se svidi..On bi uradio sve za moj osmijeh..

Nikada mu nisam rekla da mi treba paznja i njeznost..svakim danom se trudio da mi poklanja sve sto mi je potrebno.. Za njega sam bila najljepsa, najzgodnija i sto je najbitnije samo njegova..A tek kako je pazljiv kada sam tuzna..Tada se pretvara u sve zivotinje svijeta..izigrava najvecu budalu da bi me oraspolozio.. A kada je pored mene..ne ispusta me iz vidokruga.. cuva mi ruku i ljubi je..grli me bozanstveno i ljubi mi obraze..sapce mi da sam prelijepa i govori mi kako je sretan sto me ima.. A kada je sa drustvom..nije ga stid reci da me voli pred svima..poslati mi poljubac u telefonsku slusalicu.. A o tome kako me uvijek oslovljava sa "ljubavi,duso,sreco,zivote..."ne moram ni pricati..

Kada odem na koncert kaze mi da uzivam..da mahnitam i da se opustim i da misli na mene.. Kada sam sa drustvom ne smara me..ostavi me da uzivam..Posalje mi poruku kako sam ja njegova pametnica i kako me voli.. Nikada mu nije mrsko da me slika iznova i iznova gledajuci kako uzivam..

Uvijek pomno gleda sta mi se svidja da upozna moj ukus..Ima razumjevanja za moje necu, ne mogu, ne smijem.. Postuje moje odluke i pomaze mi u svemu.. Kada je najteze daje cijelog sebe da bude uz mene.. Pored njega imam sve..I kada me zeza to radi sa dozom simpaticnosti..Nije ljubomoran, zna da sam samo njegova i siguran je u sebe..Naprosto mora da vam priraste za srce..

Takvo se bice samo jednom radja..

I zahvalna sam Bogu sto mi ga je poslao!!

30.04.2013.

..

Opet me pronalaze stari osjecaji..Opet imam iste mirise oko sebe i iste sulude misli.. Play lista je jos uvijek ista.. Sjecanja naviru.. Stanem i zamislim se.. Boli.. Ubija.. Srce bi da iskoci iz grudi ali ne ide... To nije nimalo estetski lijepo.. Cuti i trpi.. Nesto bi da mijenjam a ni sama ne znam sta.. Vristala bih.. Skakala od muke.. Pjevala bih u sred noci i trcala u nepovrat..

29.04.2013.

..

Srce posustaje.. Bol se povecava.. Sklapam oci u nadi da ce sledeci put kada budu otvorene ugledati neku noviju sredinu.. ljepsu i dugotrajniju.. Cudan splet osjecaja puni mi dusu.. Slike se nizu.. Jos uvijek su prisutni kadrovi osmijeha i truhlih poljubaca.. Jos uvijek na prstima osjetim glatkocu tvoga tijela.. Srce je misic.. kazu.. Pa zasto onda tako naglo reaguje.. Ja bih da se zavrsiim.. Da sklopim oci i utonem u vjecni san.. Prijao bi mi jedan jaki zagrljaj, jaci nego onaj od danas sto sam dobila.. Da mi ulije sigurnost..nadu i sve sto mi nedostaje.. Prijao bi mi snazni stisak ruke i prazna vreca uspomena.. Rado bih je napunila propalim danima i bacila u nepovrat.. Rado bih se njihala na povjetarcu i dopustila mu da mi nosi suze s umornog lica.. Penjala bih se na proplanke i kroz znoj ispoljavala sav bijes koji se talozi u meni.. Sirila bih ruke i hvatala zrak.. Treperim.. Apetit je na off! Ruke podrhtavaju kao da su u poznim osamdesetim.. Ali osmijeh je tu.. Svoju masku sretne osobe vjerno nosim.. njoj zahvaljujem.. nikada me izdala nije..

28.04.2013.

..

Stani malo stari..Ukoci.. Okreni se oko sopstvene ose i pogledaj svijet.. Izdreci oci na svaku krivulju.. osmijehni se svakom sretnom paru i produzi.. Odakle si i dosao.. Ali imaj na umu to da ljudi nisu isti.. Ni planine nisu kao sto su nekada bile..Ni djeciji plac nije piskav kao nekooc.. E moj stari.. Godine su to.. Novi ljudi.. nova zbivanja.. novi obicaji i kulture..Nista nije kao prije druze moj.. Ni rijeka.. ni put.. ni osmijeh.. I ljudi su drugaciji.. Usiljeniji i nametljiviji.. Nista niej iskreno prijatelju..Ni osmijeh.. ni pozdrav..ni sreca.. Nista nek te ne dotice druze moj..Prodji kao da se ne odvija citava drama oko tebe.. Pusti.. Neka ide sve do vraga.. Bitan si samom sebi..

27.04.2013.

Hej tugo slusaj me..nisi mi prijatelj i zato odlazi!

Pisala bih..Itekako da imam o cemu..ali ne moze! Stanem..Trokiram..
U dusi bijuca bjesa.. tuge..ne opisive srece.. razuma i strasti..
Cudan spoj zar ne..
Kada me vidite rekli biste da sam sretna.. Rekli biste cak da me niti jedan problem ne dotice..Znate ono..Sve ravno do mora..Jest al u Limburgu!!!!
Shvatila sam..
Odrekla sam se..

Krenula sam iznova!!

Sinoc sam citala svoj zivot..Od rodjenja sve do sada..Vracala sam stranice knjige i iscitavala ih iznova i izvnova..sve dok nisma dobro shvatila sta znace odredjena poglavlja..A onda sam odlucila da pocnem pisati novu knjigu..
Znam..ovo sam rekla vec trilion puta do sada.. ali nikada ovako odlucno i svrsto!

Ispisivat cu zivot onako kako ja zelim i kako mi odgovara..
Nece Melda ponoviti istu gresku jos jedan put!
Nece jebo ga patak!

>>Usla sam u sud..Izgledala sam poput Alise u zemlji cudesa.. Razgledala sam naokolo kao a prvi put vidim tu ustanovu, a bila mi je jako poznata..
Odlozila sam mobitel i krenula.. Nasla sma se pred sobom u kojoj se djeli moj zivot..Srce je ludacki kucalo a knedla u grlu bila je neopisiva.. Momak pored mene je pricao.. Slusala sam ga mehanicki.. Misli su bile negdje sasvim drugo.. Pozvao me je na kafu. Uljudno sam odbila ali su mi u glavi jos uvijek njegove rijeci "ti si pojava".. Jesam.. Pojava sam ali za sebe.. Nisam se smjela pojaviti na ovaj svijet..Nisam!
Elem, zavrsila sam sve dato i suza je krenula niz obraze.. Kotrljala se a ja sam je stidno brisala.. Krila sam pogled u stranu.. Od njega.. od njih..Ali nisam mogla izdrzati.. Nisam kunem se!<<


>>Napokon sam stigla u Konjic.. Nakon toliko vremena.. Ehhh!!!
Fin je! Ima novi most..Napokon je  izgradjen i fin je.. Lici na onaj veliki poznati u Beogradu.. Izasla sam iz auta i pozvala cure..Cekale su me u basti ispijajuci kafu.. Prisla sam sa osmijehom na licu.. Nisam zelila da im odajem sliku kako sam nesretna.. A bila sam..Pa ne bas nesretna..Tuzna..bolje receno..Jebaji ga!

Prisla sam i ljubila ih.. Prepricavala im dogadjaje iz sudnice i trudila se da ne zaplacem... Tim vise sto je preko puta sjedio momak kojeg jako dobro poznajem.. I ne.. nisam zeljela!
Setala sam tim gradom.. Glavom su se vrzmale slike slikane godinama prije.. Isti je..Budi iste uspomene i ista sjecanja..Nekako sam ga zaviolila.. Pa skoro kao moje Sarajevo.. Samo ni blizu :P
Ali ulice mi vise nisu izgledale puste.. Kafici su bili krcati.. Petak je!(Nije dan za metak Zvizda!)
Petkom je inace sva "gamad" u gradu..Tako da sam se malo i plasila od nekih ljudi i susreta..Ali srecom.. Proslo je..
A onda sam krocila u vikendicu..Nakon toliko vremena.. Eh...
Imala je cudan miris.. Na ustajalost..Definitivno se trebala prozraciti!
Penjala sam se na sprat i uspomene su navirale..Sve moje igracke su me vjerno cekale..Moje sveske i mnostvo slika...
Udahnula sma duboko i preturala po uspomenama..
Fin je osjecaj..samo ne sada..Nisam spremna zaista..Odlozih ih na drugo mjesto i krenuh..
Smijala sam se.. Uzivala sam..
Knedla je napkon jenjavala a osmijeh je poceo da blista..
Plesala sam na sred ceste! Pjevala kao da sam sama u sobi.. I to je to..


Moja nova knjiga zivota je dobila prvu stranicu..

 

 
23.04.2013.

..

Kazu da je cudan.. Ne svakidasnji reklo bi se.. U pogledu mu vidis nadu..Gleda te kao da si ti poslednja stvar koju opaza pred izdahnuce.. Treperi.. Glas mu je umiljat i blago prodoran.. Bas onakav kakav treba da bude.. A smatraju ga cudnim.. Kazu da je u svom svijetu. Meni eto.. izgleda normalno.. Da li sto sam i sama cudna i u svom svijetu pa se pronalazimo.. Za druge ima i cudan hod.. Meni se jako fino njise u kukovima i pravi osrednji korak..Nit je spor.. nit zuri.. Kazu i to da ima burnu proslost te da je bolje kloniti ga se na vrijeme.. A eto mene bas zaintrigira zasto tako misle.. Nacula sam i to da ne jede redovno te da svaki put ne pojede do kraja ono sto mu se donese.. Pomislih na trenutak da ustvari i jeste cudan.. ali otkud znas.. mozda ima problema sa probavom.. Kazu i to da ima izvrsno pamcenje i da su mu u indeksu sve desetke.. Da nije previse druzeljubiv i da se cesto osamljuje.. I u ljubavi nije vjeran.. Pomenuse i to da mu je stil oblacenja staromodan i da nosi ono sto je drugi nosio.. Ali ne izostavise i to da super mirise.. Zamsilih se.. Sta je u njemu to sto odbija.. Kako nekoga moze da odbije ta cistoca duse i iskren osmijeh..

21.04.2013.

..

Ali, ja sam sanjalica.Vjerujem u nestvarno.Vjerujem u ono ALI svaki put kada mi kazu da se ne zavaravam.Jer nemoguce postaje moguce, ako dovoljno zelis...

13.04.2013.

.

Opet se radja onaj isti prepoznatljivi osjecaj.. Opet disem punim plucima i gledam sirom otvorenih ociju.. Napokon jedan dan kako treba.. Suncan.. Rekla sam.. sa novim suncem dolazim i nova ja.. i evo me.. Uzivam..zaista..

10.04.2013.

Crta, tacka, crta, tacka..

Pokupi me kada od bjesa iskipim po plocniku.. Okaci me na strik kada se uzelim sunceve svjetlosti.. Okupaj me smijehom kada mi vidis uplakane oci.. Ispeglaj kada primjetis da mi se celo mrsti.. Zagrli me neocekivano i poljubi me u prolazu.. Reci mi da me volis kada me najmanje ima u tvojoj glavi.. Prati mi ritam koraka i bice ti jasno koliko sam raspolozena.. Moje mahanje glavom ne primaj k srcu..Masem i kada najmanje imam volje za tim.. I pusti me da se smijem kada oci zatvorim..Tada se smijem iz srca i uzivam.. Kupi mi lizalicu i povedi me u bespuce.. Dozvoli mojim rukama da se vjesaju oko tvoga vrata.. Nosi moje umorno tijelo i prepusticu ti se.. Zauvijek..

03.04.2013.

Zivi mrtvac..

I pustam tu slanu kap da se kotrlja niz obraze.. Gledam u jednu tacku i ne pomjeram se.. Mislim..O cemu? Ko zna.. Tok disanja je tako umirujuci i neprimjetan.. Poput slike sam koja place.. i osjecam se izvrsno.. Godi mi..Cudno! Nekada bih sve dala da se mogu transportovati u neki novi.. bolji svijet.. Usne bi da se smiju.. Srce bi da je sretno.. Dusa bi da uziva.. Cudno je.. Al bice.. Bice bolje.. znam da hoce..

26.03.2013.

..

Nisam tako dugo pisala, i sada kada "imam o cemu pisati" ja ne mogu.. Zablokiram i end. Osjecam se cudno.. Nesvakidasnje.. Ne mogu reci da mi ne prija.. ali me i ne upotpunjuje do kraja taj neki "novi" osjecaj.. Nizem sjecanja poput ogrlice.. Ozivljavam stare trenutke.. Sve bih dala da se pojedini mogu vratiti.. Da opet se nasmijese moje usne i srce neopisivo zaigra na.. Al hajde..Glavu gore i tjesi se moja Mel.. sve je to od Boga, pa kako je tako je.. Od zivota nisam trazila mnogo..Nisam se ni nadala nemogucem.. Trebalo mi je samo razumjevanje, sloboda govora i narucje na koje mogu racunati uvijek.. Nisam sanjala nikada raskos doma.. pun novcanik i avionske karte u nepovrat. Malo.. i bilo je dovoljno.. Uvijek sam govorila..Malo na pravi nacin je i vise nego mnogo..I jos uvijek to mislim.. Trebala sam nesto..Nesto sto me ispunjujue..Nesto sto mi daje elana i motiv za sve..Nesto.. Ehh.. Zivot je cudan.. Jeste stvarno.. Al nema veze..Volim ga, kakav god da je.

17.03.2013.

Yes..i do dance around my room in my underwear ..

14.03.2013.

Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok.. jer slusamo ploce i sviramo rok.

10.03.2013.

..

Kad vidis da gledam negdje u daljinu, samo pusti. To me malo sjecanja ponesu. Ali ne brini, proci ce. I nije vrijedno tvoje brige, to je samo mala nostalgija za necim sto je moglo biti, a nije.
10.03.2013.

...

Samo izvolite, posluzite se mojom dobrotom, trosite moju iskrenost, hranite svoj ego mojom ljubavlju, guzvajte moje emocije kao staru hartiju, uzalud vam trud.
Necete postati bolji, necete postati ja, jer treba vam i dusa.
Ali nju mi ne mozete uzeti, i sve dok je imam, ostacu covjek.
09.03.2013.

Aferim mala..

Kako bih se rado preselila u neki drugi grad..Novu sredinu, i krenula iznova..
Bez igdje ikoga koga poznajem..
Osjecam da bih nasla sopstveni mir..
Stekla bih nove prijatelje i krenula nekim novim zivotom..
Zivotom kakav sam oduvijek zeljela..

Restartovala bih se..

Dan nad Sarajevom je poprilicno cudan sa mojeg gledista..
Neka cudna svjetlost bije u oci, a sivila na pretek..

Planirala sam dan provesti vani sa prijateljima, a noc u gradu sa prijateljicom..
Od svega toga ce izgleda ostati nista..
Probudila sam se umornija nego sto sam legla, i nemam elana ni za sta..
Rado bih da se zavrsim..
Da legnem i da ne mislim ni na sta..
I pokusam ja to i dobijem po usima..
Od same sebe naravno..
Nikada nisam mogla usmjeriti misli u "prazno"..

I jos uvijek se pitam kako me uvijek iste misli pronadju.. Pa to ti je..
Da i u guzicu odem, cini mi se, da bi me nasle i ubijale u pojam..
Elem, danas sam raspolozena za generalku..
Iako sam umorna imam neki visak energije koji moram vec nekako da ispoljim!

P.S.
Citam vase blogove i na skoro svakom je citava konfuzija oko 8. marta..
Svi pisu kako i gdje su ga proveli, sta su dobili, kako su taj dan blistale.. bla bla bla..

Ja mrzim 8. mart!
Budi lose uspomene godinama u nazad, i svako priblizavanje njemu za mene je haos u glavi..

I ako ste se provodile drage moje, nek vam je bilo sa srecom.. Ja sam ostala kuci i bilo mi je savrseno super...
Na poslu se svi ponasaju kao da je Bajram, to se cestita, to se ljubi, poklanjaju svi kojekakve poklone .. a ja samo gledam i blejim u svo ono cvijece i cokolade..
Nema tu osjecaja za mene..
Praznina i to je to..
(
Oko mene hiljadu ludjaka sto misle da sam laka da kupe me za pice il' dva..
Oko mene hiljadu kretena!!!)

07.03.2013.

A ja nedam milo moje ni blizu da mi pridju..ma budi mi bez brige..

05.03.2013.

...

Navike.. Svi mi imamo navike..
Neko je navikao da pije kafu..
Neko bez dorucka ne zapocinje dan..
sve su to navike. jeste..
Ja nemam tih navika.. Kafu jos uvijek ne pijem..
Navikla sam da kada ustanem da se nasminkam..
I to je samo eto jer ne mogu "svakakva" na posao..
Ali ima jednu naviku koje ne mogu da se rijesim..A voljela bih..

Eto moja navika je ta da stalno diram kosu..
U nedostatku rijeci.. zabuni.. strahu.. u bezizlaznoj situaciji.. ma u svemu.. Prvo cu da se uhvatima za pramen kose i da ga povlacim na dole..
I to me pocelo iritirati..
Ljudi obicno kada nemaju sta raditi zapale cigaretu jer eto kako kazu oni sa njom nisi sam..Ja u takvim situacijama uzmem pramen kose i povlacim ga na dole..
Rascesljavam pramen po pramen prstima, i necete vjerovati osjecam se super..
Kada sam u najdubljim mislima ja cu da se igram sama sa svojom kosom..
I zato mi se obicno taj prednji dio umasti prije nego ostatak kose nazad..
I zato je eto tako cesto perem..

Nije to sad neka aman losa navika, znam.. ali za mene je postala losa..
Losa jer su to eto i drugi primjetili..
Ali ja to nesvjesno.. uzmem kosu i opala.. kao d aje ne znam ti sta..
Imam jos i naviku da grizem usne..i da ih cesto oblizujem..
Tako u naletu uhvatim donju usnu i lagano je grickam..
Kada nemam sta raditi oblizujem usne..Ali niej to ono klasicno oblizivanje gdje bukvalno isplazis jezik i skvasis usne..
Ja ih oblizujem rubovima.. Prvo gornju pa predjem na donju i onda nastavim sa tom glupom navikom grickanja donje usne..

I priznajem, voljela bih se rijesiti te navike ali ne uspijeva mi.. a istinski zelim..

03.03.2013.

...

Od njega nije trazila nista..
Nije ga molila da je prati kuci, niti da joj pise poruke za laku noc.
Nije ocekivala cak ni da bude uz nju kada joj je potreban..Niti da je tetosi kada je tuzna..Nije zeljela ni to da je nazove svaki put kada se probudi..niti da joj govori gdje ide i sa kim se nalazi..
Nista..ama bas nista niej trazila od njega.
Zeljela je samo da joj bude zimska ljubav..
Da lakse prodje kroz sve..Da zna da ima nekoga ciji ce zagrljaj da je utopli na hladnim januarskim danima..
Zelila je samo osjecaj ljubavi u februarskim nocima..
Nije cak zeljela ni da mu govori o sebi.. niti da slusa bilo sta o njemu..
Trazila je samo nekoga pored sebe.. Da koracaju u ritmu i da se smiju do iznemoglosti..
Da gledaju horor filmove i da od njih prave komediju..
Zeljela je samo osjecaj sigurnosti u muskom zagrljaju..
Nije trazila ni sex ni poljubac.. Ni nista slicno joj trebalo nije..
Trazila je nesto novo.. Neki osjecaj pripadnosti nekome nepoznatom..
I pristao je..
Koracali su snjeznim stazam i oslikavali andjele u snijegu.. Gadjali se snjeznim grudvama i sirili ruke hvatajuci pahulje.. Otvarali usta kupeci pahuljice snijega..
Imala je i zagrljaj u hladnim januarskim danima..Osjecala se posebnom kada je zagrli u februarskoj noci uz film..
I pogled mu je bio drugaciji..
sve sto je trazila od njega jeste da se ne zaljubi i da nestane sa prvim znacima proljeca..
Napomenula ga je da zeli s njim provesti samo zimu.. I pristao je..
A onda se sniejg poceo topiti..
I njena ljubav je blijedila, mislila je..
Onda je sve dobivalo novu car i zelju za zivotom..
A ona se osjecala usamljenijom nego ikada..
Navikla je na njegovu prisutnost, na stisak ruke kada se najmanje nada..Na sve one tenzije pred poljubac kojeg na kraju nije bilo..
Falile su joj noci provedene s njim u dugom razgovoru i smijehu..
No krenula je..
I tada ga je srela..
U ruci je drzao buket cvijca i cekao je..
Potrcala mu je i zagrljaj i po prvi put dotakla njegove usne..
"Sada ja imam molbu za tebe.Zelim da budes moja ljubav..ali ne jednu zimu ili proljece..Zelim te za cijel zivot."
I pristala je..

28.02.2013.

Objavljeni..

Ulice Sarajeva dio su nase nutrine..bica. To su, u prvom redu, one nevidljive ulice od obicnosti, omeksane od sjena i sutona. Ili su to one jos udaljenije, na periferiji, nesklone milostivim stablima, gdje su jednostavne kucice, opterecene besmrtnim daljinama. One se jedva usudjuju izloziti pogledu kotline i neba. Te su ulice za usamljenika obecanje. Razvijorise se prema Zapadu,Sjeveru i Jugu i razapese mrezu gradskog mnostva.
  Na Kovacima divni su mezarovi, spoj mermera, drveta i cvijeca. Tu jedino zivot postoji, prostor i vrijeme njegovi su oblici, cudesna sretstva duse. Duse koja se "rasipa" u drugim dusama. Bilo bi cudno da jednom prestane postojati. Okolo vjetar s pticama na granama sto se ljuljaju. Pred njima zudimo za snom. Svjetlost sto se rasipa ima finocu pijeska. Naidjoh na nepoznatu ulicu boja blagih kao samo nebo. Ulica osrednjih kuca, skromnih ogradnih stupova i zvekira. Postepeno je odzvanjao i cas srebrne veceri i njeznoscu ispunjavao ulicu. Ona je na taj nacin postajala nednaravno stvarnom. Tek sam kasnije zakljucila da je ta vecernja ulica bila isuvise daleka.

U vecernjem trazenju uzalud sam obilazila sve ulice. Predvorja, avlije i basce su vec bile ukocene od mraka. Unutar njega je jedna druga zemlja. Blijedi mnostvo dvorisnih boja. Ono, kao nebo svrnuto , kao stmina niz koju se nebo u kuce lije. Jasna me vjecnost na zvjezdanom raskrscu ceka.
Niko nije vidio divotu ulice u trenutku kada se zelenkasno nebo sa strahovitom bukom srucilo u izlijevu vode i zraka. Prosetala sam ulicama kao po ponovo stecenom nasljedju. U staklima obliznjih radnji, odsijavala je darezljivost sunca. Po blistavom liscu koje krasi drvorede ljeto je iskazivalo svoju treperavu besmrtnost. U jednoj obliznjoj pravoslavnoj crkvi stroga zvona odmjeravaju da je vrijeme vec liseno pustolovine i straha.
Sarajevo je jedan od rijetkih gradova gdje u isto vrijeme mozete cuti crkvena zvona, i ezan sa dzamijske munare.
Mesara crveni ulicu kao stid. To predgradje, periferija je odraz nase znatizelje. Koraci mi uvijek zapinju kada treba pregaziti obzorje. Zato ponovo ostajem medju kucama, iskockanim u mahalske blokove, razlicite i jednake kao da su svi samo jednolicne ponovljene uspomene na jedan te isti oblik, blok. Bacam pogled na grad, dole u kotlini i shvatam da je on moja buducnost i sadasnjost, nikako proslost. One godine i sva ona ljeta sto sam van njega provela, nezbiljke su, neprekidno sam bila i biti cu u Sarajevu.

Evo dvorista kojemu vise necu motriti oci, a evo i plocnika koje je vrebalo neciju nadu. Iza ograde citava je basca jedna blaga svjetlost sto obasjava vecer, ona je poput svecanosti. Vratih se u kucu svoga djetinjstva. Mnostvu nebesa predstoji obuhvatanje njenog dvorista izmedju sopstvenih zidova.  Mladi ce mjesec po mojem domu razlijevati svoju blagost prije nego li me kuca opet prepozna i ja se naviknem na nju.

    Jedan je zalutali zapuh vjetra povrijedio sutljive ulice, to je vjetar koji obilazi porusena predgradja po svijetu. Nocobdije i dalje cuvaju pepeljastu i jedva ocrtanu sliku ulica, sto ce je poslije dopuniti drugima. Svijet se opet spasio. I ja trazim svoju kucu zapanjenu i ledenu od bijele svjetlosti. A jedna ptica zaustavlja tisinu.
Zamisljeni grad je poput zvjezdanog neba odrazenog u zrcalu. Njega moje oci davno su vidjele, on preplice razdaljine i ponavlja svoje nedostizne kuce. Dahtavi grad siri se na obzorju, dok svjetlost rastvara ulice kao grane. U svim prozorima sto gledaju na istok istodobno svice, zajedno sa mujezinovim glasom sa munare. Poigravam se blistavim slikama grada sto ga opisujem. Mirisne zrake obuzimaju divlje daljine i pune ulice sto izbjegavaju moju samocu. Pod krovom asfalta drhti ziva zemlja sto je bodri teret kuca.

Jedini sam posmatrac ove ulice. Da me nema, niko je vise ne bi gledao. Primjecujem veliki zid nacickan ostrim bodljama i zutu svjetiljku koja zraci svojom neodlucnom svjetloscu.  Treperave zvijezde na nebu tjeraju golemu noc da napusta neveliku ulicu. Mrak blag kao daleko obzorje cini da ulice pamte da su nekoc bila polja ili strmine, planinske padine. Dvorista su u drevnoj sigurnosti, dvorista utemeljena na nebu i zemlji. Jedan prozor s resetkom cini da ulica postaje bliska poput svjetiljke. Mracna raskrsca na sutljivoj periferiji upucuju prema cetiri beskraja. Ipak su to mjesta iz kojih zraci njeznost i gdje sam sama i sa sobom. Duboki je to grad, pun ljudi sto me ne vidi.  U postupnoj samoci prolazim ulicama cija me procelja ne poznaju. Jasna mnozina jednog sutona zanijela je ulicu..ulicu jako pristupacnu. Prozracni drvored napustaju poslednje ptice.Suton je pregazio cestu. Samoca napucena poput sna zaustavlja se oko naselja. Mladi je mjesec glas s neba. Kako tama postaje dublja, naselja sve vise postaju polja i strmine.. Mjesec se ogleda u Miljackoj. Prizor je prelijep.  Noc vec zmirka u svakoj ulicici. Srodilo se sa mnom svjetlo Sarajeva. I Bijelu Tabiju gledam kao nesto sto pripada samo meni.  Nazirem sirinu Sarajeva koja produbljuje okolicu. Kao da se nejasan visok grad siri nad poljima.  To je Sarajevo sto smo ga nekad imali i sto je s vremenom tiho iscezao. Sad je to pokrajni ulaz u vremenu, njegove ulice gledaju lagodniju buducnost. Grad je to sto se slusa poput stiha i ulicama sa dvorisnom svjetloscu.

Dvorista, razrasli vrtovi, probeharale basce, rascvjetane avlije, to su predjeli svjetlosti, i na neki nacin, moja je zemlja u njihovom prostoru. Mudrost predaka je bila mudrost moje zemlje. Zena sam grada, cetvrti, mahale, ulice. Moja dokolica zivi i otiskuje se u raznolikosti noci i dana.  Ulice kao rane otvorene na nebu. Bogata sam ulicama, suncevim izlascima i zalascima. Ali, vratit cu se istini. Tu sam uvijek bila. Osamnjena ulica podaruje travi besmrtnost. Ulice sto se slatko otvaraju poput latica cvijeta. Ovo je grad udubljenih dvorista.Grad sa krizanjima prolazecim suncem i s predgradjima zelenim, nacinjenim od hlorofila.

Na Sarajevskim ulicama sam upoznala ljubav. U naselju sto i dandanas traje omedjen ulicama, izlozeno zorama, kisama i studenom jugoistocnjaku... I to ne kakvu ljubav..Onu istinsku, cistu i dobronamjernu.
U svakom slucaju, zacetak Sarajeva, zacetak moje ljubavi je kao kakva prica, i zato ga drzim vjecnim kao vodu i zrak. Na njegovim jednostranim plocnicima dan je uvijek bio duzi negoli na ulicama u sredistu grada, jer se je u tim dubokim prostorima kuca s druge strane ulice udomilo nebo. Iz svoje ulice s dvokatnicama, trazim uspomene po tim njegovim nocnim ulicama. Sjecanje na kucni vrt je sjecanje na pitomi zivot rastanja, zivot tajanstveno lagodan, kakav se samo pozeljeti moze.

Eh! Sve je to "moje" Sarajevo. I jos puno bolje, i jos puno vise. Vise negoli mozete i zamisliti. Ali pitam se ako bih Vam sada rekla sve cari, opisala sve pojedinosti, otkrila svu kulturu i znamenitosti..biste li vi kao pojedinac imali zelju posjetiti taj grad ako vec o njemu sve unaprijed znate?
Eto..zbog toga vjerno presutih najbitnije detalje..Zbog toga izostavih procvjetale ruze u parkovima, ljetnje setnje Vilsonovim setalistem, kahvu u centru Bascarsije...Namjerno ne spomenuh Sarajevske cevape i male zanatske radnje.. Ne spomenuh ja stosta, jer to eto...ostavih vama u nadi da cete kao i ja napisati po neki red o istom nasem Sarajevu. A napisati se ima..Vise negoli se i misli.

I ne zaboravite staru legendu koja kaze "Ko se napije vode sa Bascarsije, taj se zasigurno u Sarajevo ponovo vraca."

25.02.2013.

haaa puu....

Povuci potegni..
Nikada mi nije bilo jasno zasto ljudi puse cigare..
Sjedne, zapali i vuce.. i tako jednu za drugom. I on je faca.. Jest ali aha..
Em sto smrdi, em sto bezveze bacis pare na to em sto je nidje veze..

Jednom sam rekla "Da je Bog htjeo da ljudi puse, onda bi ljudi na glavi imali sulinar.." a cinjenica da ga nemaju.. odmah ti govori da ti ni to smece ne treba..
I tako ti se ja danas iznerviram..
Ne primjeti se jel da?
Aha..

Duva kreten u mene.. I kazem lijepo nemoj..
Al nekim ljudima il pricao ili ne samo blehnu u tebe poput teleta i to ti je..

Nemoj u nos cu ti je zgurati!
Auu sto smo zajebani..

I sta bi mu ti na to?
Znate sta bih ja..
Ja bih to i uradila..
Mislite da nisam.. Aha nikako..
Kad se kurci nek se kurci..
I lijepo ga istjeram na polje..
Pa nek mami zapusi i duva u nju..
Cadzo cadzavi..

Psujem na glas.. Vidno sam iznervirana..
Dobacuju mi i pitaju zelim li cigaru da se smirim..
Smijem se..

Nikako mi nije jasno kako nekoga moze to bijelo dimljeno govno da umiri..
I zareknem se da nikada necu zeljeti nekog pored sebe ko pusi..
ama bas nikada!!
Pa nek ga i volim..
Cigare ili ja!

12.02.2013.

Sretan mi rodjendan..

Danas je poseban dan..Bar bi trebao da bude..
Eto hajd reci cemo da je poseban..
Danas mi je rodjendan..
I ne osjecam se nesto previse raspolozeno i sretno..Cak sta vise, raspolozenje je ravno nuli a sreca.. Otom potom..

Sjecam se sebe kao djevojcice kako sam se uvijek posebno osjecala na ovaj dan.. Uvijek sam oblacila najljepsu odjecu i cekala drugu djecu da mi dodju na rodjendansku tortu koju bi mama prethodno najbolje spremila..

I nisam bila onaj tip da gasim svjecice, ali sam svejedno uvijek zeljela istu zelju..

I tako godinama.. Ja sam rasla a zelja se nije ispunjavala..

Nekada sam pomisljala da trazim previse, i da je nju nemoguce za ispuniti..

Ali nisam odustajala..Iz godine u godinu, sve starija ja sam zeljela isto..

I danas.. Danas je nisam pozeljela.. Danas nisam zazeljela nista..

Nemojte pomisliti da danas nemam tortu pa da nisam pomislila nista jer je nisam presjekla.. Jesam..Samo sam pri pomisli na zelju odpuhnula i spustila noz..
Zelja je izumrla..

Nemam vise snage vjerovati u nju.. Znam da se nece ostvariti..

A sjecam se da dok sam je govorila mojim drugaricama..tada djevojcicama .. znam kako su mi se smijale i govorile mi da je to ne moguce i da kod nas delfina nema..

A ja sam se eto.. nadala..

I ne znam zasto, ali na danasnji dan mi jako tesko padne sve to..  Ne sto se nije ostvarila.. Vec sto sam imala priliku i nisam je iskoristila..
Zato sam prestala da zelim.. Zadovoljim se sa onim zeljama koje mi uputite vi i bude mi dovoljno.. Cak i previse..
No, svejedno..Nek mi je sretan..

08.02.2013.

..

Na ovaj dan...

06.02.2013.

I eto..

Stajala sam sa radnom kolegicom i cekala autobus da se odvezem kuci.. Kad je ona otisla hvatala me je lagahna nervoza i vec uveliko sam razmisljala da pozovem taxi..

Elem..Bolesna sam.. Ne toliko pretjerano, al dovoljno da jucer nisam radila i da sam danas mrljala cijeli dan.. Em mucnina u zelucu..em temperatura..em vrijeme kao da je ljeto.. I kako covjek da bude normalan.. Uzas!

I tako sam stajala cekajuci da prodje bilo koji slobodan taxi da uletim u nejga..jer cinilo mi se ako ostanem na nogama duze od minute srusicu se..
U medjuvremenu se parkirao autobus sa druge strane i gledala sam putnike kako izlaze i prelaze cestu.. izmedju gomile putnika bilo je i jedno djete.. Posve samo kao po naredbi trcalo je preko ulice i dozivalo mamu.. Gledala sam ga sirom otvorenih ociju i premrla od straha dok nije preslo cestu da ga ne udari neko auto..
To djete je bilo samo.. Vristalo je dozivajuci mamu i pravo mi se sklupcalo oko nogu..
Bozee!!

Obgrlio mi je noge i gledao me uplakanim ocima.. Rukavom je brisao procureni nos i dozivao mamu..
U trenutku sam osjetila strah..
Izvadih maramice i dovedoh djete u red..
Tjesih ga kako ce doci mama da prestane plakati..
Pogled mi je lutao svud naokolo ne bi li vidjela bilo kakvu osobu sa kojom bi to djete moglo da bude..
Bilo koga "sumnjivog"..Ali ga vidjela nisam..

Posmatram ljude na stanici  sto cekaju autobus sa mnom i kao za cudo svi se prave kao d ansita ne primjecuju..
Pitam se kako je svijet okrutan i kako mogu da budu tako ravnodusni prema tim uplakanim okicama..

Sjetih se da u torbi imam haribo medvjedice koje sam prethodno kupila da jedem kuci..
Em sto sam bolesna pa sam jucerasnji dan cijeli prepovracala,..tako nemam ni apetiti.A eto njih bih cinilo mi se mogla i pojesti..
I tako ti ja njih izvadim i dam djecaku..
I pitam ga kako se zove..
Al bolje da nisam pitala jer odgovor nisam dobila..
Procjenih sama da je djete maksimalno staro 3 godine..
Pogled mi je jos uvijek lutao po neznanim licima koje je oko moglo da opazi..
No nikog ko bi prisao da kaze da je djete njegovo..

I osjetih se kao kriminalac..
Strah se vec uvukao pod kozu a pitanje "Sta cu sa djetetom?" bilo je sve jace..

"Mama..Uaaa!!"

Od tih rijeci mi se kosa dizala na glavi..
Morala sam da glumim mamu..

Uzeh djete za ruku i krenuh s njim..
I ne otima se..
Mrmlja nesto sebi u bradu ali mojim usima dovoljno ne cujno.. Ne razumljivo..
Pokazuje prstom na prolazeci autobus.. I tad opazih da mi upravo ode autobus sa kojim sam trebala ici kuci..

E moja Melda koji te djavo vise nece snaci..


I sta cu.. Krenem sa malisanom i pravo u policiju..

Sva sreca pa je MUP blizu radnog mi mjesta tako da mi nije dugo trebalo do odredista..

I kazem djecaku da ga mama ceka i da ga vodim kod mame.. Pokusavam izvuci bilo kakvu informaciju iz njega.. Bilo sta korisno.. al sta zna djete od svega 3 godine po mojoj procjeni..

Vec je pojeo medvjedice i trazi jos..
E haj mu sad objasni da ih nema vise..a kao namjerno niti jedne prodavnice u blizini da mu mogu kupiti nove..

I poce on da se dreci kako zeli medvjjedice..

Ljutim se na njegovu mamu kako ga nije vaspitala da akda necega nema da ne pravi scene na ulici..
Al Boze, najmanje sto mi sad treba jeste da se nerviram..
Udahnem duboko i predjem ulicu..

Kazem malisanu da idemo da kupimo medvjedice i onda idemo da ga dam mami..
Osjecam se uzasno.. Svakog trena ocekujem da ce mi neko prici i optuziti me za kradju njegovog djeteta..
ali sto sam mogla?
Ostaviti djete samo na ulici d apalce i doziva mamu koje nema?

Nekako sam uspjela da ga okrenem s teme o medvjedicima i pocela mu pricati bajku..
Slusao me je i isao korak za korakom uporedo sa mnom..
Ni otimao se nije. Kao da me poznaje cijele svoje tri godinice..

I neopisivo sam se osjetila bliskom tom djetetu.. Pozelih cak i da ga poljubim.. :$

I uradih to..
Sagnuh se i poljubih mu obraze i on mi uzvrati istom mjesrom..
Ne mogu vam rijecima opisati onaj osjecaj koji sma tada osjetila..
Na neki cudan nacin sam osjetila d ami pripada to dijete i da zavisi od mene..
Tako bih ga rado vovela kuci i brinula se o njemu..

Ajde Melda obuzdaj se..jeste.. Ides u policiju da ispricas sve kako se desilo i da skines brigu sa sebe..

Evo nas..

"Mamaaa.."
"Evo mame ceka nas unutra, sad cemo doci."


"Dobar dan.Da li mogu porazgovarati sa nekim ko je zaduzen za nestanak djece?"
"Izgledate vrlo mladi da biste bili majka, i mnogo smireni ako vam je nestalo djete." Ispitivacki me je promatrao.
Pa dobro, i ne cudi me..Covjek samo radi svoj posao. Kako on da zna da ja nisma ukrala djete pa hocu da s eizvucem.. I tek tad sam bila svjesna ozbiljnosti situacije. Srce je lupalo kao ludo.. I mucnina u zelucu je odjednom nestala.. Izgledala sam savrseno zdrava i odmorna..

"Pa i necu prijaviti nestanak svog djeteta jer i nemam djete..Ali.." I ispricam ja sve ono sto se dogodilo..
"Zanimljivo." Njegov odgovor me jos vise bunio jer mi nije davao nikakvu sigurnost da vjeruje u ono sto pricam..

"Podjite za mnom godpodjice.."
"Melda..Zovem se Melda"

I uveo me je u jednu osrednju prostoriju sa mnostvo racunara.. Za jednim od njih je sjedila krupna zena kratke plave kose i ociju kao kod vjestice.. Nisam mogla da je gledam u oci nikako..Bunile su me.. Kao da je sam djavo virio iz nje.. Plasila me je vise nego cijela situacija..

"Sjedi draga."

O Boze kako se samo covjek moze prevariti na prvo pogled, pomislila sam.Zena ima tako nejzan glas i tako je ljupka.

Ispricah joj sve sto se desilo i rece mi da sacekam.
I tako sam ostala sam u prostoriji sa djecakom u krilu..

Malisa se vec udomacio i igrao se sa mojom nausnicom..

Posmatrala sam ga..
Bio je lijepo obucen.. Teksasne pantolice i plava jaknica.. Crne cizmice i kapica.. Raskopcah ga da malo odmori jer je kancelarija bila pretopla cak iza djete..

Za koji trenutak ispred mene se pojavio covjek i zena koji su mi doslovice oteli djete iz ruku..

Malisa je dozivao "mama" i grlio jako zgodnu zenu..

Osjetila sma usamnjenost..
Kao da su mi uzeli sopstveno djete..Cudno zvuci al bilo mi je zao..

Nakon par trenutaka zena mi se zahvali.. I promotrih je..

Ne izgleda mi starijom od 30 godina.. A i njen muz isto tako..
Objasnih im kako sam nasla djete i gdje..

Dadoh izjavu i krenuh s njima kuci..
Ponudise mi novac jer sam im "vratila" djete, no nisam zeljela niti marke..
Sve sto sam trazila jeste da poljubim malisu i da cujem njegovo ime..
Zvao se Anis..

Tada se ponudise da me odvezu kuci ali i to odbih..Kada su me pitali gdje zivim i kada sam rekla vise odbiti nisam mogla..
Elem, krenuli su u istom smjeru tako da im je bilo usput pa sam i sjela..

U automobilu sam saslusala i njihovu stranu price..

Parkirali su auto i zena je izasla na kiosk da kupi cigare..Za njom je izasao i djecak.. U medjuvremenu dok je prodavacica vracala kusur djete je uslo u autobus za ostalim putnicima.. To joj je rekao putnik koji je stajao u blizini i vidio tok situacije..Majka je mislila da je djete kod oca, a otac da je kod make pa su ga i izgubili..
Kada su vidili da ga nema vec je bilo kasno.. Isli su za autobusom ali ga nisu vidjeli.. Vjerovatno nisu ni opazili da sam se ja zadrzala sa djetetom on onoliko ljudi na stanici.. Jer ko bi pmislio da je djete preslo ulicu?

I onda su se pravo zaputili u policiju.. I dosli su svega desetak minuta prije mene..

I slusala sam pricu i moj jedini komentar je bio.
"Eto vam cigare pa vi i dalje pusite."

Zena se nasmijala jer je shvatila da zelim da olaksam i da ih razveselim..Mada sam ja znala da je to nemoguce i da samo oni znaju kroz sta su prosli..

I kada su me dovezli do moje ulice rekoh im da stanu posle semafora te da cu ostatak sama, d aih ne mucim.. Tako i uradise..

Zahvalih im se i poljubih djecaka koji je do tada gledao me sirom otvorenih ociju i idalje se u mom krilu igrao sa nausnicom..Bila mu je jako zanimljiva..

I izadjoh iz auta i ispratih ih pogledom..

Odjednom osjetih cudnu jezu..
Kao da mi bi zao svega, pa i toga sto se djete vratilo pravim roditeljima..
Zvuci glupo znam, ali sam se za to kratko vrijeme uspjela jako vezati za njega..
I vracam film u nazad i sjecam se njegovih okica kako su me gledala kada mi je prisao nakon sto je pretrcao ulicu.. Bile su uplakane kao i moje sada..

05.02.2013.

..

Posmatrala je starog covjeka kako pusi svoju cigaretu i uvlaci svaki dim kao da mu je poslednji.. Zadrzi ga i ispuse kroz nos..Dobijela je osjecaj da mu dim obuzima svaku poru njega i da bez tog poroka ne moze ni trena.. Posmatrala je zadimljenu birtiju u kojoj je on bio jedini gost.. Ali nikada nije odavao nalicje samoga covjeka.. Kada bi se dobro zagledala u njegove modre oci vidjela bih u njima zivot.. ruke su mu trosne.. Pohabane i stare.. Pravi cica reklo bi se..ali u njemu je vrio zivot..Vrila krv zeljna uspomena.. A bio je sasvim obican covjek.. I onda sam se upitala..Sta obican covjek radi u propaloj kafani kao sto je ova preko puta mene.. Sta ga je dovelo da "casicu".. Na licu mu se ne otkriva trag brige..nema cak ni iskrivljenu kicmu i odise cak nekom pozitivnom energijom.. Opazio me je.. Kako sam samo nespretna, promrmljah sebi u bradu i skrenuh pogled.. Osjetih laganu jezu kad nam se sretose pogledi..Kao da me streljao pogledom..I osjecam da me je ispitivacki promatrao.. Tacno onako kako sam ja njega malocas.. I ne osjetih se prijatno..Ko zna sta mu se vrzma u glavi o meni i mojem izgledu.. I rekoh sebi da ljude vise promatrati necu..te da cu tu naviku ostaviti daleko iza sebe..No..vidjecemo..

02.02.2013.

....

U mom srcu postoji jedna soba.. Zasuskana izmedju svih soba zivotnih perioda..i u tu sobu ne odlazim bas cesto.. Ponekad je i sama trazim hodnicima zivota i svaki put kada je nadjem kazem sebi da je drugi put necu tako zasuskati da je jedva pronadjem posle..

I nije to ona obicna soba satkana od obicnog namjestaja i uspomena..
To je soba..soba s pogledom.. S pogledom na svijet i zivot.. Na raj i sve ono zeljeno oku da vidi..
To je soba mira i radosti..
Namirisana ljubavnim notama..Sa najljepsim baldahinima na krevetu i izrezbarenim zivotnim uspomenama..U tu sobu odem kada sam zeljna ljubavi i paznje.. Njezno dodirujem svaki djelic kao da je od stakla.. Milujem svilu na krevetu i kupam se u laticama ruzinog cvijeta..
Tada sam spokojna.. Tada sam daleko od svih i svega..
Tada uzivam u necemu mojem i udisem punim plucima..
Pod kozu pustam cvijetne mirise..Pustam da me obuzme mir..

I onda se osjecam kao rehabilisana.. Kao nova i ne zalim se..
I sve dok imam sebe kao oslonac znam da mogu.. Mogu jer zelim..

31.01.2013.

Za klamf i za hankr!!

Idem ulicom kad imam sta i viditi..
Prolazi ogromno cudo..Stroj..Mome oko ne poznat..
Posmatram ga malo bolje.. Glava mu je zaobljena..Tijelo dugo..Poput gusjenice.. i krece se po nekim crtama..Ljudi kazu da su to sine i da njima ide tramvaj..
Onda iskoristim logiku i zakljucim da je to prevozno gusjenasto sretstvo ustvari tramvaj..
I zastanem..
Posmatram kako se vozi i staje.
Otcvaraju mu se vrata..Sva odjednom..Kako samo moze da se otvori iznutra i tako odjednom.. A ne vidim covjeka da ih otvara..steke nemaju..
Pridjem malo blize i divim se kolicini ljudi koji mogu stati unutra..Vidim i vozaca..
Opet zakljucim da onda i vozac otvara vrata..
I tako se ja vozim..
Promatram ljude kako se drze.. Uhvatim s ei ja..eto samo onako d ane ispadnem iz fazona..
I drnda ono..Bucno je..Smeta mi..
U mom mjestu takvih gusjenica nema..Imamo samo gusenice kao zivotinje.. i njih ne voze ljudi..Ta oni su ziva bica..
I tako izadjem na sledecem otvaranju vrata..
Preko puta mene ugledam drugo prevozno sretstvo..
Zuto je..
Poput pravougaonika sa tockovima..Ljudi kazu da se to zove autobus..
I krece se..Mnogo brze od ove tramvaj-gusjenice..
I gledam kako se trka sa automobilima.. Pretezno ga prestigne svaki automobil..al svejedno ide jako brzo..Rado bih da udjem u nejga i vidim kakav je osjecaj voziti se u njemu..Ali ne mogu ga stici..Ide i suvise brzo..


Cudnih li stvari u ovome tudjem gradu..
I taman sto pomislim da je to sve za danas okrenem se i ugledam isti takav pravougaonik-buss..Opazim ga malo bolje..
Isiti je.. ima drugu boji i nesto mu visi iznad glave..Pozurim i u panici kazem vozacu da mu je spalo nesto iznad i da ga vuce sa sobom..
Tada mi kaze da je to ustvari sastavni dio pravougaonik-trolejbusa..
I ja naucim novu rijec..
I cudim se..

Trolejbus.. Jako cudno..
I vozim se njime..Pitam se da li je isti osjecaj od onog njihovog takozvanog autobusa..
I zakljucim d aje sigurno ugodnije nego ona gusjenica sto bruji..

Gledam oko sebe..ljudi su sasvim normalni..Kao i na mojoj planeti.. Ali oni su navikli na sve ove velike putujuce stvari i ne plase se brujanja i cudnog zvuka pri otvaranju vrata..


Glavom bruje nove rijeci..
Tramvaj..autobus..trolejbus..
Pitam se koliko novim rijeci ima jos ovaj grad.. Da li cu ih zapamtiti sve?

29.01.2013.

:(

Gledala je u daljinu.. Cinilo se kao da vidi suton i tamu a bilo je sred dana.. Covjek koji se kretao na drugom kraju hodnika bio je za njene oci nepoznat.. Njegov stav ju je bunio.. Licio je na marijonetu..
Glava pognuta u naprijed.. Kicma iskrivljena..Kao Kvazimodo.. Noge nepravilnog oblika..
Odijelo na njemu bar dva broja vece..Cipele iznosene.. Brada zapustena a miris.. Licio je na sve samo ne na miris.. Ili bar neku jeftinu kolonjsku vodu..
Kad je prosao pored nje obuze je neka cudna jeza.. Pogleda niz gole nadlaktice i opazi kozu kako se nakostresila.Kao da je samog duha vidila a ne eto.. obicnog covjeka..
Okrenu se kao po naredbi i ima sta i vidjeti..
I on se okrenuo.. Sada je stajao i doslovice zurio u nju.. Pratio joj je svaki pogled..
Okrenula je glavu i nastavila..Jos uvijek je osjecala njegov pogled na sebi..
Kroz glavu sto i jedna misao joj ej prolazila..Zasto je gleda..Mozda je i ona njemu cudna kao i on njoj pa se okrenuo iz istog razloga kao sto se okrenula i ona..Ali ona niej zastala..Produzila je.. On je pratio njen svaki pokret..
Osjetila je lagahni strah kako navire pod kozu..
Nemili dogadjaj od jucer joj je netom sjecanja vracen u mozak..
Preplasila se jos vise..
Jos jednom ako neko uperi noz u nju tu joj je kraj a da i ne povuce sam noz..
Sama pomisao na jucerasnji dan izaziva bujicu bijesa u njoj..

Prosla je.. udahnula duboko i sjela na klupu u holu..
Nije mogla nastaviti..bilo je jace od nje same..
Sklopila je oci i pred ocima je igrao lik osobe od ranije..Lik osobe koja je proganja nocima.. Lik osobe koji je pokusao da uzme od nje nesto sto nije zeljela.. Taj lik "silovatelja" kao da joj je urezan u memoriju do kraja zivota..i kada joj se desi nesto slicno on ispliva na povrsinu i tu je blokada.. Strah u njoj je neobjasnjiv.. Prekrila je lice rukama i duboko uzdahnula..Suza se sama slila niz lice..Osjecaj bola u grudima bila je prejaka..
Pozeljela je nekoga kraj sebe..Nekoga da se osjeca sigurnom i voljenom..
Pozeljela je da zna da ima nekoga na koga se moze uvijek oslonuti i nekoga ko ce uvijek biti za nju kada joj treba...Nekoga da je zastiti!!

Obrisala je lice rukama i pozurila an radno mjesto..
znala je da se zadrzala nesto duze nego je trebala..
"Gdje si se zadrzala mala?"
"Ma zastala sam sa asistentom i zezali smo se..Znate Almira koja je budala tjerao me je da igramo kolo i da mu pjevam.."

Sva sreca pa jos uvijek ima "ludih" osoba tako da to sto sam izmislila je upalilo vrlo dobro..I povjerovali su..
Smijali su se i izgledalis u srecno..
A ja.. Bolje da i ne zna kako sam izgledala..

26.01.2013.

Kukuruz..kokice..banana..coko bananica..lizalo...

Ne psuj me kada pjevam glasno i ne gledaj preko oka kada se grohotom smijem..
Ne pokusavaj me prevesti zednu preko vode jer uspjeti neces..
Tvrd sam ja orah iako se cinim krhijom od ostalih..
Ne cudi se sto jedem velike kolicnie soli niti sto mi je hobi zuriti u prazno..
Ne poigravaj se sa mojim mislima i ne dozvoli da te ne volim..
Ne smij se mukama ljudi oko mene i ne prebacuj mi zbog razlicitosti situacija..
Nepredvidivost mi je u krvi.. I prihvati me..
Ne oduzimaj mi dane srece jer mi ih nikad dosta.. I ne trazi da razumijem nemoguce..
Ne sipaj mi u casu otrova, zedna nisam.. I ne serviraj mi prazne tanjire..opasna sam i kada sam gladna..
Zagledaj se u dubinu mojih ociju i potrazi svoj lik.. Uspjeces samo ako se dovoljno potrudis..


Noviji postovi | Stariji postovi

Ugrizi..