crno bela fotografija 12 zps1482ce09


Koraci do sna
   
17.05.2014.

Tako nekako!

Sanjala ga je.. Dozivao ju je.. Ruke su mu bile na pola krvave a rame zamotano.. Plakao je i glasom na izmaku kleo joj se na vjecitu ljubav.. Posmatrala ga je iz daljine kao skamenjena.. Nije mogla da se pomakne iako je zeljela. Njeno tijelo bilo je tesko.. Ocni kapci umorni.. ruke nisu mogle da se pomjere iako je sve napore ulagala upravo u njih.. Usne su podrhtavale ali nisu mogle da izuste niti jednu rijec. Srce je pucalo necujno...
Govorio joj je nesto..Ali nije mogla razumiti.. Odjednom se pojavilo djete.. Crni mali preslatki djecak.. Zvao se Danin znam sjecam se.. Govorio mu je da ode do mame i kaze joj nesto.. A ja sam i dalje stajala kao santa leda.. Nepomicno.. Jos jedan sok je usledio i pocela sam da placem.. Znam to dokazuju i suze na jastuku kada sam se probudila.. U snu sam se pitala kako imam toliko veliko djete..Bilo mu je bar 3 godine.. Bio je bos, u donjem dijelu neke plavo zute pidjame i bez maice.. Mahom sam se uplasila da se ne prehladi jer trcao je po prostoriji koja je poplocena..bez prostirke a on bos.. Srce mi se stezalo a ja sam i dalje stajala nepomicno.. Sta me je tako ukopalo? Da li je to moja savjest proradila i opominje me za neke stvari? Da promijenim javu kada san ne mogu kontrolisati? Odjednom je djecak protrcao pored mene.. Zapeo za moju dugu suknju i fuknuo poput vjetra.. NIsam mogla da se okrenem da vidim kuda ce samo je nestao. Nastavila sam gledati u mog voljenog.. Stajao je blijed na vratima neke meni nepoznate sobe u nekoj nepoznatoj kucetini.. Imao je cudnu nijansu zelenih pantalona i tamno plavu maicu na sebi.. Rame mu je bilo umotano u neki istroseni pozutjeli zavoj.. Krv se nazirala ispod njega.. Pitala sam se sta mu se desilo dok sam onako bespomocno stajala poput drvene Marije.. Pogledao me upitno i okrenuo se i laganim korakom usao i zatvorio vrata te meni nepoznate sobe.. Tada mi je prislo djete i stalo ispred mene sa rukama na ledjima..  Smogla sam snage i spustila pogled..Tijelo je i dalje stajalo nepomicno ma koliko sam se trudila i ulagala napora da ga pomaknem..uzalud. Gledala sam majusne zelene okice sa iznimno dugim trepuskama.. Crna kosa kao gar, cudila sam se.. Lijep je to spoj za muskarca ali odakle mu crna kosa ako je to zaista moj sin?? Tada je ruke stavio ispred sebe a ispred mene su se ukazale tri plave ruze..  Drzao ih je cvrsto objema rukama i glave nagnute u stranu.. usne je razvukao u najsladjki osmijeh koji sam vidila do tada.. Pocela sam plakati jos vise.. Odjednom sam i ruke mogla micati..brisala sam suze a tada me on svojim sicusnim rukama zagrlio oko koljena.. vise nije mogao dohvatiti.. Cucnula sam i poljubila mu celo.. Osjetila sam nevjerovatnu toplinu u grudima i stezanje srca. Bol je bila neizdrziva.. Uzela sam ga u narucje i napokon krenula ka toj nepoznatoj sobi.. Isla sam..i isla i nikako da stignem.. Na kraju sam trcala al uzalud.. Sto sam se vise trudila da dodjem do tih vrata ona su mi izgledala dalje i odmicala su.. Sada sam ja dozivala.. Ali uzalud.. Niko me nije cuo.. Sada sam ja nesto sapnula djecaku i on je krenuo... Ali sta sam mu rekla ne znam.. Znam samo da je otisao i od tada ga vise nisam vidila...  Ja sam se odjednom nasla ispred dzamije.. Stajala sam u toj dugoj suknji i imala sam bijelu kosulju... Na glavi mi je bila ljubicasto roza marama i bila sam nevjerovatno lijepo nasminkana.. Gledala sam nekako spokojna ali nisam ulazila.. Kao da su odjednom nestale sve brige i muke.. Kao da je odjednom nestalo sve a ustvari nestali smo samo mi...

17.05.2014.

!!!!

Evo ovakvu, istu ovakvu zelim da rodim!

17.05.2014.

..

Ja bih zaista voljela naci osobu koja ce uvijek biti tu za mene u svako doba dana ili noci u zavisnosti kada mi bude potrebna.. Kojoj nista i niko od mene nece biti prece i koja ce sve davati od sebe da opstanemo i uspijemo.. Takvoj osobi cu da obecam da cu biti ista takva kakva ocekujem da on bude za mene.. i zaista cu biti takva.. I voljecu ga vise od sebe same.. Eto obecavam.. I ako ima jedna takva nek mi dodje Boze preklinjem te...

10.05.2014.

****

Bas je covjek smrad! Kada mu je lijepo i kada je sretan nikada ne zna da kaze "Boze hvala ti sto si mi podario ovako lijepe trenutke", ili bilo sta slicno.. A kada je tuzan, u boli, bilo cemu losem.. da vidis kako se onda sjeti Allaha.. I kako mu trazi pomoc..  I naravno ocekuje da mu Bog pomogne. A onda se postavi pitanje, zasto bi On to ucinio? Kada se covjek ne sjeti njega onako bez da trazi nesto od njega, zasto bi mu On pomogao kada trazi pomoc kada mu je potrebna.. I u pravu je..  Ali On ne bi bio On da to ipak ne ucini i ne pomogne.. Zasluzio to covjek ili ne.. Takva sam ti eto ista i ja.. Ocekujem pomoc, ocekujem ovo ono., a kad ga se sjetim kada sam sretna i kada uzivam.. Pff.. Nikad.. I zasto bi mi pomogao i olaksao mi.. Pa ne treba.. I u pravu je! Nek istruhnem, zasluzila sam..

10.05.2014.

!!


Noviji postovi | Stariji postovi

Koraci do sna!!
<< 10/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

:)

:)
Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muskarca u kojeg sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode: imati najvazniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo..

:)
Ponekad stvarno zelim biti netko drugi..neko ko je hladnokrvan i neko koga teske rijeci ne bole..Ali ja nisam takva..preosjecajna sam i to ponekad ubija u pojam..Uvijek sam ja jaka i snazna..ali znate sta? Dosadilo mi je to. Dosadilo mi je praviti se da nista nije bilo..Dosadilo mi je biti krivo shvacena..dosadilo mi je da mi govore da sam cudna..dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!". Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u ocima,ne poznate me!!

:)
I necu vise da postujem pravila igre. Ne pada mi na pamet da napustam bal u ponoc, da gubim cipelice, da naivno vjerujem ruznim vjesticama... I sigurno necu da stidljivo cutim kad bi trebalo da pricam..Pletem svoju bajku po svojoj mjeri. I briga me sta pricaju oni koji zive tudje price..Ne doticu me vise strijele ciljane u moje srce. Podignem glavu, iskljucim ton i briga me
Zivim za svoju bajku,briga me za tudje drame,najgore sam prosla sama,bez ikog da se oslonim na rame. Sad bi svima trebala biti podrska i utjeha,ne hvala davno sam se ja opekla,sad napokon drzim do sebe i verujem u svoje JA

Usetalih prolaznika..
132946