beats by dre cheap

Moj blogg.. moj bloggic

Boze zar je moguce da je proslo deset godina kako postoji ovaj moj blogg? Ta cinjenica me je i obradovala i uplasila. Neka cudna energija prostruji kroz tijelo i obuze me neki topao nevidljiv zagrljaj blogga. Cudno ali tako prijajuce. Osjetih nesto moje, osjetih sigurnost i nostalgija uze maha. Sve te godine proletise takvom brzinom da osim te pozamasne cifre nista nije bitno. Ni ono vrijeme koje sam provodila ovde, ni oni silni komentari koje sam ispisala ili iscitala, o postovima da ne govorim. Vasim, mojim, znanim, neznanim. Svo to vrijeme znaci mi mnogo. Itekako mnogo. Pa najtuznije, najsrernije pa i one trenutke koji i nisu bitni ja sam delila ovde. Neke sa ljudima a neke vjerno poput psa cuvala samo za sebe u neobjavljenim postovima. A fin neki osjecaj i dalje struji u meni i sjecanja naviru. I prijateljstva sklopih ovde. Neka jos uvijek traju. Pa ej.. i sada.. vise ne pisem. Posjetim blog jednom u sto godina jer se tada sjetim da on postoji. Jako, jako bezobrazno sa moje strane. Kao da ce me on uvijek cekati i bitu tu kada meni na um padne ili kad ja nemam "pametnijeg" posla. E tu je caka. Hoce. Cekace i to ce me docekati rasirenih ruku kao sada i prigrlice me i ponovo unijeti u mene osjecaj dobrodoslice i topao zagrljaj. E tu je razlika izmedju ljudi i bloga. I to je razlog zasto sam se tada povjeravala bloggu a ne ljudima. Ne povjeravam se ni sada, za svih tih 10 godina sam valjda naucila da zivim svoj zivot i da ne djelim previse nikome ni o cemu. I super mi je. Ozbiljno, nikad bolje. Ali.. nije lose i prisjetiti se svega ;)

Koraci do sna!!
http://samoswoja.blogger.ba
17/01/2018 07:53